Razlikovanje verzija T-34/85 korištenih u

Hrvatskoj i Jugoslaviji

 

 

Uvod:

T-34 je vjerojatno najpoznatiji tenk svih vremena. Nastao pred Drugi svijetski rat, ostao je u upotrebi sljedećih 60 godina, a kroz svoju upotrebu više puta se usavršavao kako kroz glavne verzije (model 1941, 42, 43, 85), ali i kroz podverzije i nadogradnje ovih glavnih verzija. Tako je i verzija T-34/85 prošla kroz nekoliko modifikacija, a osim toga postoje i neki specifični detalji karakteristični za tvornice u kojima su proizvođeni. Pri tome se oznaka tenka (T-34/85) nije mjenjala, pa tek pažljivim proučavanjem fotografija možemo otkriti porijeklo i godinu proizvodnje konkretnog tenka, a pratiti sve razlike između serija je gotovo nemoguće.
Cilj ovog članka je pomoći maketarima da naprave što točniju maketu T-34 kojeg je upotrebljavala Hrvatska vojska, odnosno JNA.

T-34/85 u Jugoslaviji

Prvi T-34 na ove prostore stižu koliko god to čudno zvuči zajedno s njemačkom vojskom koji su zarobljene tenkove koristili najčešče upravo na sekundarnim ratištima u protupartizanskim operacijama. Partizani koji nisu nikad prije vidjeli T-34, kao ni glavne njemačke tenkove Panther i Tigar, zamjenili su T-34 za Panthere pa se kao takvi spominju u dokumentima iz NOB-a. Prve ruske tenkove T-34 partizani su vidjeli tek 1944. godine prilikom dolaska rusa na prostor Srbije, a sa njima i 2. tenkovska brigada NOVJ koja u svom sastavu ima upravo T-34. Među starijim verzijama ovog tenka, u sastav 2. tenkovske brigade ulazi i verzija T-34/85 te su ovi tenkovi prvi ovog tipa u sastavu buduće jugoslovenske vojske.
Nakon rata T-34/85 je još u nekoliko navrata isporučivan Jugoslaviji, a zadnja isporuka bila je početkom 1970-tih.
Još 1980. godine na T-34 otpada 41% od ukupnog broja tenkova u sastavu JNA! Većina T-34/85 bez obzira na godinu isporuke je u Jugoslaviji prošla remont, te je više manje modernizirana i standardizirana što se tiče opreme na posljednju proizvedenu verziju T-34. O tim detaljima biti će riječi kasnije, a sada ću samo napomenuti da je takva „modernizirana“ verzija T-34/85 u Jugoslaviji dobila oznaku T-34B te ću je i ja koristiti u nastavku teksta. Detalj koji je karakterističan isljučivo za T-34 u upotrebi u Jugoslaviji je monitranje 12,7 mm strojnice tipa Browning na kupoli pomoću posebnog nosača. Ovo mješanje ruskog i američkog oružja je posebnost Jugoslavije koja je u vremenu nakon 2. svijetskog rata šetala od jednog do drugog bloka te dobivala oružje od obje strane.

T-34 u Domovinskom ratu

1991. godinu tenkovi T-34 su dočekali u rezervi, a izbijanjem rata na prostoru bivše Jugoslavije, koriste se većinom kao potpora pješaštvu ili samohodni topovi od strane svih zaraćenih strana. Zanimljiva je upotreba od strane JNA, koja iako je raspolagala respektabilnim brojem suvremenijih tenkova, svejedno koristila i T-34. Ovdje ne mislim samo na Crnu Goru (T-34 je bio najbrojniji tenk JNA na južnom ratištu) već i na korištenje od strane elitnih postrojba na glavnim pravcima udara. Tako postoje snimke korištenja T-34 na području Vukovara, Pakraca, Karlovca i Nove Gradiške. JNA prilikom povlačenja iz Hrvatske 1992. godine „donira“ srpskim pobunjenicima na okupiranim dijelovima Hrvatske određenu količinu tenkova, a među njima i određeni broj T-34. Osvajanjem vojarni JNA hrvatska strana dolazi u posjed nekoliko desetaka (30+) ovih tenkova, te se koriste do kraja rata. Završetkom rata, ovi veterani su otišli u mirovinu i nažalost osim par komada ostavljenih za muzeje, svi su razrezani i prodani u staro željezo.

Pregled verzija T-34/85 koji se može naći u bojama Hrvatske vojske

Postojale su tri tvornice u bivšem SSSR-u koje su proizvodile T-34/85.

- Zawod 174 u Omsku
- Zawod 112 u Gorkom
- Uralskiy Tankovyj Zawod (UTZ) 183 u Nizhniy Tagilu

Svaka od njih je proizvodila T-34/85 sa detaljima karakterističnima za tu tvornicu, a i rani i kasni proizvodni blokovi unutar iste tvornice su se mođusobno razlikovali u nekim detaljima. Kako ne postoji neka nomenklatura za praćenje ovih promjena već se svi vode samo kao T-34/85, maketar nema laku zadaću da napravi točnu maketu. Daleko najviše T-34/85 proizvedeno je u Zavodu 183, pa su oni bili i najviše zastupljeni u JNA i kasnije u Hrvatskoj vojsci, a i svi proizvođači maketa ovaj „tip“ uzimaju kao referentni.

Ali ako vam za oko zapadne baš neki drugi onda vam nastavak teksta može biti koristan.

Zavod 174

Rijeđa varijanta za vidjeti, a karakteristike su:

1. Var koji spaja gornji i donji dio kupole je pod pravim kutevima
2. Poklopac kružnog otvora u obliku cilindra
3. Zadnji dio kupole „sjeda“ nešto više
4. Kasna Zavod 174 blenda za top S-53
5. Ravna ploča iznad blende

 

Zavod 112 „gljivasti“ rani model (Model 1946)

Zavod 112 je prva tvornica koja je počela proizvoditi T-34/85, te je iz njenih pogona izašlo nekoliko proizvodnih serija koje se međusobno poprilično razlikuju u detaljima. Ja ovdje neću nabrajati sve jer koga to zanima može više pronaći u dostupnoj literaturi. Umjesto toga spomenut ću samo one za koje imam fotografske dokaze da su se koristili u HV-u ili Jugoslaviji.

Jedna od njih je verzija sa odvojenim kupolicama za ventilaciju na „širokoj“ kupoli. Zapadna literatura naziva ovu verziju Model 1946 iako se počeo proizvoditi 1945. godine.

„Široka“ kupola iz Zavoda 112 je bila na svoj najširem dijelu šira 20 cm od one koja je proizvodilo Zavod 183.
Karakteristike su vidljive na donje dvije slike.

1. Drugačiji oblik kuke za podizanje kupole u usporedbi sa Zavod 183.
2. Šira kupola u središnjem dijelu
3. Zbog šire kupole poklopac amortizera na trupu pomaknut preko vara gornje i bočne ploče trupa
4. Velika Zavod 112 kupola nije baš najbolje sjedala na trup pa postoji već pukotina između kupole i trupa (ujedno i najslabija točka na T-34)

1. Detalj po kojima se najlakše prepoznaju T-34/85 proizvedeni u Zavodu 112 je produžena gornja ploča koja ide sve do poklopca blende (uspredite za gornjom pločom iz Zavoda 183)
2. Stari tip blende za S-53 top
3. Početkom 1945 Zavod 112 je proizveo određenu količinu T-34/85 sa odvojenim i šiljastijim kupolama za ventilaciju
4. Proširena kupola

Zavod 112 „gljivasti“ kasni model (Model 1946)

Moram reći da sam ovaj naziv sam smislio jer ne znam kuda da smjestim ovaj model T-34/85. Naime sva meni dostupna literatura navodi da su se „gljivaste“ kupole proizvodile samo u Zavodu 112 i to pri kraju rata. Nažalost proizvodnja T-34 u SSSR-u nakon Drugog svjetskog rata je velika crna rupa nedostataka informacija, te se nijedna knjiga ne bavi ovom tematikom u dovoljnoj mjeri. Zna se da je Zavod 183 „standard“ postao nakon rata standard za proizvodnju svih novih T-34. To bi značilo da su sve tvornice preuzele oblik kupole Zavoda 183, no nije mi poznato da li je Zavod 112 nastavio proizvodnju „gljivastih“ Zavod 183 kupola i nakon usvajanja standarda te zašto. Isto tako postoji mogućnost da je suprotno literaturi ipak još neka tvornica ipak proizvodila odvojene zračnike na kupolama Zavoda 183. Bilo kako bilo, evo fotografije .


1. Kratka gornja ploča (za razliku od one iz Zavoda 112)
2. Odvojene kupolice za zračenje kupole
3. Neobičan oblik periskopa
4. Ispupčenje zbog mehanizma za okretanje kupole (Zavod 183)
5. Var spoja donjeg i gornjeg dijela kupole je sličan „uzorku“ iz Zavoda 112, a ne onom iz Zavoda 183

 

Zavod 112 „alternativna kupola“

Prilično rijetka ratna verzija kupole proizvođene u Zavodu 112 od osmodijelnog kalupa. Ova verzija je imala blendu topa malo kraću od standarne sa pukotinom između blende i samog topa.


1. Stara blenda topa
2. Osim horizontalnog šava postoji i vertikalni. Kupola je sastavljena ukupno od 8 dijelova i spojevi se zbilja vide (pogotovo sa stražnje strane). Obratite pozornost da je spoj donjeg i gornjeg dijela kupole puno više nego na ostalim T-34/85

Zavod 183 rani model (Model 1944)

Inicijalna proizvodna serija sa manjom zapovjednom kupolom, pa fali malo izbočenje sa strane. Do siječnja 1945. godine standardni poklopac zapovjednikom kupole je bio dvodjelni, gdje su se obje strane otvarale.

 

Češki T-34/85 Zavod 183 model 1944.


Na gornjoj slici je hrvatski rani (model 1944) T-34/85 iz Zavoda 183. Lijepo se vide karakteristike:

1. Dvodjelni poklopac kupole zapovjednika
2. Nema grbice jer je kupola zapovjednika manja nego na kasnijim modelima
3. Karakteristika Zavoda 183 - drugačiji stil kuka za dizanje kupole nega što se koristio u Zavodu 112
4. Karakteristika Zavoda 183 – Uredan stepenasti rub bočnih stranica i gornje ploče (za razliku od Zavoda 112)

Zavod 183 kasni model (Model 1945)

Iako ga zapadna literatura navodi kao model 1945 ova verzija se počela proizvoditi od kraja 1944. godine.

Ovo je standard koji je na kraju generalno prihvaćen pa su ga se počele pridržavati sve tvornice T-34. Zbog toga je ovo najbronija varijanta T-34/85 i shodno tome najzastupljenija i na teritoriju bivše Jugoslavije. Karakteristike su vidljive na donjoj slici.


1. Grbica na boku zbog povećane kupole zapovjednika
2. Kraća gornja ploča (isto i na modelu 1944). Usporedi sa Zavod 112.
3. Poklopac zapovjedničke kupole u jednom komadu uveden u upotrebu u siječnju 1945 godine.
4. Zavod 183 blenda za ZIS-S-53 top s dva žlijeba (isto i modelu 1944). Usporedi sa Zavod 112.
5. Ispupčenje na lijevoj strani kupole zbog mehanizma za okretanje kupole

 

Na kraju ovog pregleda verzija želim napomenuti da su se nakon rata osim u SSSR-u T-34/85 licencno proizvodile i u Poljskoj i Čehoslovačkoj. Čehoslovačka verzija je lako prepoznatljiva vizualno i nisam vidio dokaz da je Jugoslavija imala ijedan primjerak, dok je Poljska verzija rađena po kalupima iz Zavoda 183 te je vizualno identična ruskoj (ne i M2 varijanta). Poljski T-34/85 su urednije ljevani od ruskih ratnih primjeraka ali to ne znači da i Rusi nisu nakon rata radili kupole sa urednijom i glađom strukturom. Obrnuto, grubo izljevana kupola sa izraženim varovima vjerojatno označava primjerak proizveden još u 2. svjetskom ratu.

Nakon brojnih modernizacija maketaru je dakle potpuno svejedno da li se radi o Zavod 183 ili primjerku proizvedenom u Poljskoj.

 

T-34/85 Model 1969

Ovo nije proizvodna verzija jer se T-34/85 u to vrijeme više nije proizvodio, već program modernizacije. Jugoslavija je sve svoje tenkove T-34/85 dovela na ovaj standard (više-manje) te ih označila jedinstvenom oznakom T-34B.

Nakon drugog svijetskog rata bilo je nekoliko modernizacija T-34, pa ovdje nabrojane karakteristike su se pojavile i prije Modela 1969, ali kako je fokus samo na upotrebi u Jugoslaviji ja sam ih sve stavio pod ovu varijantu.

- ugradnja FG-100 infracrvenog svijetla za noćnu vožnju, na mjestu dosadašnjeg fara, dok se on prebacuje na desnu stranu tenka
-ugradnja jačeg motora V-2-34 (fizički identičan onome sa T-55, razlika je samo u snazi)
- VTI-3 filteri zraka
- Ugradnja novog VHF radio uređaja R-123M
- ugradnja novih kotača (identičnih onima na T-54)
-Preklopni blatobran
-kutija sa pumpom za gorivo
-nosači dimnih kutija
-starter za hladno vrijeme

Ovo je najvažnija varijanta za nas maketare jer je izuzetno bitno istaći da su se postojeći raniji tenkovi nadograđivali na novi standard, a to vrijedi za sve pa čak i veterane 2. svjetskog rata.

Zbog toga je moguće vidjeti T-34 u bojama svih zaraćenih strana na prostorima ex-Jugoslavije raznih proizvodnih blokova i tvornica, sa „suvremenim“ detaljima.

Dakle imamo hrvatskog T-34B model 1944, s ratnom Zavod 112 kupolom, kutijom za pumpom za gorivo te kombinacijom starih i novih kotača...

 

Ostali detalji

Da zaključimo sa „Sad znam da ništa ne znam!“ evo još nekih detalja hrvatskih T-34B tek toliko da maketare zaboli glava...

„Kasni“ četvrtasti blatobrani iz Drugog svjetskog rata, u ovom slučaju skraćeni.

 

„Preklopni“ blatobrani, te „rezači žice“ na donjoj oklopnoj ploči

Kutija sa pumpom za gorivo sa teksturom (češće)
Kutija sa pumpom za gorivo bet teksture (rijeđe)

 

Postolje antene (češće)
Postolje antene (rijeđe)

 

 

Kotači

Krajem 60-tih se počeo proizvoditi novi kotač za T-34/T-54 iz kojeg će nastati kotač kakvog koristi T-55. Vizualno su jako slični, promjer im je isti, ali je ovaj za T-55 širi. Također otvori za izljev vode su na T-55 manji i trokutasti, dok su ovi na T-34 veći i četvrtasti.

Kotači sa hrvatskog T-34. Obratite pozornost na različite detalje ova dva kotača
Stari tip kotača kakav se dobiva u kitu.
Kotač sa T-55 radi usporedbe

Naredba je bila da se novi kotači koriste tek kad stari više ne budu za upotrebu, pa postoje jugo T-34-ke s kombinacijom starih i novih kotača. Tek su kasnije isporučeni modernizirani T-34 imali tvornički nove kotače, pa je moguće vidjeti hrvatske T-34-ke koje i nakon 55 godina imaju još uvijek sve svoje originalne kotače starog tipa.

 

1. Trokutaste šarke na zadnjoj oklopnoj ploči tip Zavod 183.
2. Obratite pozornost da stražnja ploča naliježe na donju oklopnu ploču
1. Četvrtaste šarke na zadnjoj oklopnoj ploči tip Zavod 174.
2. Stražnja ploča naliježe na donju oklopnu ploču
1. Šarke karakteristične za Zavod 112
2. Stražnja ploča u kombinaciji sa ovakvim šarkama naliježe preko donje ploče

Treba napomenuti da kupola jedne tvornice na trupu iz druge tvornice ne samo da nije rijetkost, već je vrlo čest slučaj.
Npr. Zavod 174 kupole su vrlo rijetke, ali postoji mnogo fotografija Zavod 174 trupa sa kupolom Zavoda 183 kao i Zavod 112 kupola na trupu Zavoda 183 koji su najčešće korišteni, a o upotrebi trupova iz Zavoda 112 u bilo kojoj kombinaciji (čak i sa Zavod 112 kupolom) nemam informacija da mogu sa sigurnošću bilo što napisati.

Detalji karakteristični za Jugoslaviju

Juga ne bi bila Juga da nisu u moru nadogradnji ubacili i nešto svoje. Glavna razlika u odnosu na sve ostale T-34/85 je ugradnja 12,7 mm strojnice američke proizvodnje (Browning) na posebnom nosaču. No, na zadovoljstvo maketara možemo prepoznati bar tri različite instalacije Browninga.

Druga razlika se odnosi na drugačiji raspored i oblik kuka za vezanje dodatne opreme po kupoli.
Ove modifikacije su vidljive na donjoj slici


1. Nove kuke za vezanje opreme
2. Ostaci mjesta gdje su nekad bile zavarene standardne T-34/85 kuke
3. Jedan od tipova nosača kutije municije za Browning
4. Alternativna lokacija za smještaj strojnice

 

 

1. Nosač strojnice na stražnjoj strani kupole Obratite pozornost da nosač ima kružne rupe (stari tip orginalnog američkog nosača kutije municije Browninga )
2. Postolje nosača na kupoli
Ako se strojnica u položaju kao na slici lijevo tada se cijev strojnice fiksira u marševski položaj bočno
Treći tip nosača kutije municije za Browning Ukoliko se Browning nosi gore na kupoli, cijev strojnice se fiksira u marševski položaj pomoću ove šipke.


Epilog

Evo, nadam se da će ovaj članak pomoći nekome da dobrom maketom oda počast napoznatijem tenku svih vremena. Iako je u vrijeme Domovinskog rata već bio potpuno zastario i svojom pojavom na ratištu izazivao podsmjeh zapadnjaka naviklih na Abramse i Leoparde, odigrao je svoju ulogu samohodnog oružja za potporu pješaštvu sve do kraja sukoba. S izborom raznih „dodataka“ za poboljšane oklopne zaštite poput gume, vreća s pijeskom, čeličnih ploča, automobilskih guma i sa velikim brojem maštovitih, pa čak i urenebesnih shema bojenja, meni osobno je maketarski zanimljiviji od suvremenijih M-84-ki ili T-55 i svakako osvježenje u moru maketa T-34 u ruskoj zelenoj iz 2. svjetskog rata.

Želim samo zahvaliti ljudima bez kojih ovaj članak ne bi bio moguć. Damiru Ščrbašiću na informacijama, te Miljenku Frčku i Emilu Požaru na dopuštenju da koristim njihove fotografije. Ujedno napominjem da su sve fotografije u ovom članku privatno vlasništvo, te njihovo daljnje objavljivanje nije dopušteno bez dozvole autora.

U ovom članku ja sam sažeo sve što znam o T-34B. Neke stvari mi još nisu jasne u dovoljnoj mjeri, pa ovim putem šaljem poziv svima koji znaju više o toj temi ili uoče pogrešku u mom članku da to jave. Ja ću rado ovaj tekst ažurirati da bude dostupan svima koje ova tema zanima.

Korištene reference

-„T-34 Mythical Weapon“, Robert Michulec, Miroslaw Zientarzewski, Airconnection 2006
- „Kagero Topshots 32 - T-34/85“, Stanislav Jablonski, Grzegorz Okonski, Kagero 2006
-„New Vanguard 020 – T-34-85 Medium tenk 1944-94“, Steven Zaloga, Jim Kinnear, Osprey Publishing 1996
-„T-34 Istorija tanka“, M. Barijatinskin, Specijaljniji Vbipusk 2003
- Fotografije Benkovac 2000 – Miljenko Frčko, Emil Požar, Damir Ščrbašić
- Fotografije iz kolekcije autora

 

Tomislav Bošnjaković