2.Susret hrvatskih zrakoplovnih entuzijasta Učilište HRZ ¨Rudolf Perešin
8.-10. srpnja 2001.


Zahvaljujući trudu i volji Zadarskih zaljubljenika u zrakoplovstvo ponovo smo se okupili u Zemuniku na trodnevnom druženju i uživanju u letjelicama. Ne podcjenjujem druge klubove i udruženja, ali dečki iz Zadru su pokazali da znaju organizirati ovakvu vrstu susreta i ja im osobno zavidim na tolikoj energiji i želji da sve uspije i prođe onako kako su zamislili i isplanirali. (Kad bi mi Riječani barem malo tako funkcionirali!). Nakon dolaska na aerodrom i smještanja, krenuli smo ¨radno¨ sa prezentacijom stanja i perspektiva ¨SOKO Air-a¨ te upoznavanjem njihova proizvodnog programa koji bi se i mogao ostvariti da je više Dm-a i volje od strane nekih ljudi! Sutradan u jutro na Zadarskom civilnom dijelu aerodroma dočekao nas je uspavani ATR-42, te nakon walk around-a pričekali smo polijetanje na ¨Željezničkom prijelazu¨.Za one koji neznaju kako to izgleda najbolje je da stanu na želj. prijelaz i umjesto vlaka čekajte avion!!!


Poslije doručka upoznali smo se sa organizacijom i radom Učilišta, a zatim je uslijedilo ono zbog čega smo svi mi i došli, SLIKANJE !!!!!!! Da skratim od UTVE-75 do MI-8, a specijalitet dana bio je An-32 ¨707¨ samo radi nas zadržan skoro sat u Zemuniku. Nadam se da su slike sve uspjele jer vrijeme je bilo idealno a mehaničari su se trudili da nam ispune sve želje, tj. potvarali su nam sve što nam je padalo na pamet. Dio slika moći ćete vidjeti na ovoj stranici, a ako ne nazovite me i ja ću vam razviti slike koje vas zanimaju. Poslije podne je bilo rezervirano za posjet Oklopnoj bojni 9. gardijske brigade. Osim tridesetak T-34 koji su bili spremni za rezalište( ja se nadam da smo ih sve dobro oslikali jer uskoro od njih neće ostati ništa) Gardisti su nam priredili nesvakidašnji doživljaj sa svojim T-55icama,M-84ama......... Ja sam prvi puta u živo vidio te zvijeri kako se voze, okreću, dime i mogu vam reći da su veličanstvene. Događaj koji bi trebalo još koji puta ponoviti. Na povratku iz Benkovca otišli smo u posjet civilnom dijelu aerodroma, tj. posjetili smo kontrolni toranj i ostale službe koje su vezane uz normalan rad aerodroma, a onda je na red došla Protupožarna zrakoplovna eskadrila sa Canaderima i AirTractorima koji nažalost nisu bili tamo nego u Dubrovniku na dislokaciji. Zanimljivo je to da su sada svi avioni eskadrile dobili vojne oznake tj. rondele i smanjene trocifrene brojeve( npr. Cl-415 -844, 855,.......). Prije već tradicionalne Gradelijade pogledali smo kako dečki iz okolice Zagreba restauriraju SOKO-522 i to u detalje. Nisam mogao ni zamisliti dok nisam vidio da se kod nas može tako neki skup i opsežan projekt napraviti. Svaka čast dečkima! Druženje uz ribu s gradela i vino lijepo zvuči na papiru, a tek uživo. Dobro je da smo bili umorni jer uz onoliko dobre ribe i vina ne bi nikada išli spavati.


Sljedeće jutro opet smo bili na stajanci ali za razliku od jučer avioni su letjeli. Samo za nas bilo je izveden kratki letni program sa PC-9 koji je bio prava fantazija. Pilot je radio akrobacije kako smo se sa njim dogovorili tj. gdje je nama najpovoljnije za slikanje. Nekoliko nas je otišlo na prag piste pričekati Pilatuse na polijetanju, a usput u kadar su uletjeli Bellovi u kojima su budući instruktori brusili vještinu niskog leta. Nakon ručka trebali smo sudjelovati na Okruglom stolu na temu promidžbe za poziv vojnog pilota, ali je to bilo odgođeno pa smo polako pokupili svoje krpice i dojmove i krenuli kućama. Sve u svemu prekrasna tri dana koja će ostati u lijepom pamćenju, a i na slikama, Internetu....

Na kraju zahvala svima koji su nam to omogućili počevši od Učilišta, 9 Gardijske i entuzijasta iz Zadra!

 

Jadranko Ećimović

HRC tim zahvaljuje se vanjskom suradniku Jadranku Ećimoviću na ustupljenom tekstu. Fotografije snimio Miljenko Frčko.