Ugravirane ili izbočene linije na maketama zrakoplova - stvarnost ili mitovi

 

 

Kada upitate svakog pravog maketarskog znalca koji je njegov stav o linijama panela na maketama, odgovorit će vam da sa gnušanjem odbija sve osim ugraviranih maketa.

Prvo: O čemu uopće pričamo ?

Oni koji znaju o čemu se radi, neka preskoče ovo kratko objašnjenje. Dakle, površina pravog zrakoplova nije potpuno glatka i jedinstvena. Sastavljena je od mnogo površina koje se međusobno dotiču ili preklapaju. Te površine ja nazivam «panelima», a «linije panela» su linije kojima je proizvođač makete pokušao dočarati granice među panelima ili rebra na površinama prekrivenima platnom.

 

U davna vremena, kada su kalupi za izradu maketa bili krhki, te linije su na maketama bile izbočene. Još i danas neke makete imaju izbočene linije (npr. Italerijev Mig-23), no s vremenom se, kao standard kvalitete, ustalilo pravilo da linije moraju biti ugravirane.

 

Drugo: Kako stvari stoje na pravim zrakoplovima?

Jedan od najvažnijih principa plastičnog maketarstva jest želja za što vjernijim oponašanjem stvarnosti. Maketari ulažu veliki trud i novac ne bi li nabavili točnu boju stvarnog zrakoplova, knjigu sa fotografijom koja pokazuje neki znak ispod kabne sa lijeve strane na pravom zrakoplovu itd. Također kupuju metalne ili resinske dijelove kojima što vjernije nastoje reproducirati cockpite i unutrašnjosti stajnog trapa, a nerijetko kotače, spinere, propelere ili prozirne dijelove makete zamijenjuju skupim nadomjestcima. Samo zato jer su oni na originalnoj maketi 1 mm prekratki ili su 0,5 mm predebeli.

Kako izgledaju «linije panela» na pravim zrakoplovima ?

Pravi zrakoplovi su izgrađeni od različitih materijala, a materijali su na površini zrakoplova međusobno spajani na različite načine.

Platno - Prvi zrakoplovi (najčešće dvokrilci) su imali drveni i/ili metalni kostur presvučen platnom, šperpločom ili kartonom. Ova druga dva materijala nakon kitanja i bojanja nisu ostavljala nikakve «linije», no platno napeto preko nekakvih rebara (najčešće na krilima) je stvaralo karakterističnu trodimenzionalnu «valovitu» površinu. Platno je s vremenom sve više izlazilo iz upotrebe, ali je još uvijek ostalo prisutno na zrakoplovima II svjetskog rata. Neke su površine na Messerschmittima Bf-109 ili Spitfireima (kormila) bile presvučene platnom.

Lim – «Panel do panela» - Površina metalnih zrakoplova prekrivena je pločama (najčešće dural) koje su pričvršćivane na razne načine. Neki paneli su spojeni na podlogu (konstrukciju) i nisu međusobno vezani. Iz tog razloga između njih postoji uži ili širi «utor». Postoje dva načina spajanja na podlogu – neodvojivo (zakovicama) i odvojivo (npr. vijcima). Paneli koji su spojeni na podlogu zakovicama, na način «panel do panela» imaju uži i manje vidljiv utor između sebe, pogotovo ako je taj utor zapunjen bojom ili kitom. Paneli spajani odvojivo – npr. poklopci motora – imaju širi i jače vidljiv utor. Zbog čestog otvaranja i zatvaranja, ti paneli su na rubovima često neravni, pa se čini da susjedni paneli nisu dio iste površine. Osim toga, budući da nisu zapunjeni bojom niti kitom, između njih je jasno vidljiva «sjena».

Lim – «PZL spajanje» - Tijekom 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća popularna je bila tehnologija pokrivanja metalnih zrakoplova tako da su rubovi panela bili savinuti pod pravim kutom i spojeni međusobno zakovicama, što je dodatno učvršćivalo konstrukciju. Ja sam taj način spajanja, zbog toga što je prisutan na poljskim zrakoplovima PZL-11c nazvao «PZL spajanje» (za potrebe ovog teksta), no on je korišten na mnogim drugim zrakoplovima (npr. francuskim ružnim bombarderima iz 30-tih), a može se vidjeti i na letjelicama koje lete i danas (npr. sva kormila Zlina Z-43). Osim te «izbočene» varijante (gdje su rubovi savinuti na vanjsku stranu površine), postoji i srodna varijanta gdje su rubovi s unutrašnje strane (npr. zadnji dio trupa Messerschmitta Bf-109), pa je s vanjske strane vidljiv samo «neodvojivi» (nekad i zapunjen) utor «panel do panela».

Lim – «Preklopljeni panel - stepenica» - Treći način spajanja metalnih ploča na površini zrakoplova je onaj u kojemu susjedni paneli nisu jedan do drugoga (sa utorom između njih), nego jedan od njih djelomično preklapa drugi, čineći tako «stepenicu» koja se najčešće vidi samo sa jedne strane. I tu postoje dvije varijante – neodvojiva (zakovice), gdje je uglavnom sve tijesno i ravno, tako da je stepenica manje vidljiva, i odvojiva varijanta, gdje je «gornji panel» onaj koji se otvara i čiji rub više ili manje nepravilno strši iz jedinstvene površine.

 

Treće: Što bi se u mjerilu 1:72 zapravo trebalo vidjeti?

Pitate li najveće maketarske znalce (u zemlji i u svijetu) što misle o linijama panela na maketama u mjerilu 1:72, prvo što će vam reći jest da se «zapravo na zrakoplovu smanjenom 72 puta skoro nikakve linije ne bi vidjele». No, kada ih pitate zašto onda skoro sve linije na maketi jednostavno ne maknu (što bi bilo najvjernije), onda oni kažu da bi maketa onda bila «ružna» ili «prazna». Dakle, oni svjesno rade nerealnu maketu. Kada malo bolje razmislite – čudno je dati 30 dolara za najbolju maketu nekog zrakoplova na tržištu, kupiti dodatne dekale za 10 dolara (zato jer su oni u kutiji mrvicu pretamni), kupiti metale za cockpit za 20 dolara (iako se cockpit gotovo i neće vidjeti), kupiti resine za unutrašnjost stajnog trapa za 10 dolara (iako će te kutije biti vidljive samo kada netko okrene maketu – dakle, skoro nikad)...
... a namjerno ostaviti linije panela nerealne.

Jer, dali ste 40 dolara više i utrošili 30 sati više da bi poboljšali vidljivu vjernost makete za npr. 4 %, a namjerno ste ostavili linije panela (nekad čak i naglasili tamnom bojom!) koje vam vjernost makete smanjuju za npr 25 %. Čudna neka logika.

 

Četvrto: Kakve veze imaju stvarnost i linije koje nam proizvođači nude na maketama?

Naveo sam u drugom odlomku 4 osnovne vrste površinskih linija na pravom zrakoplovu, od čega se dvije dodatno dijele na «odvojivu» i «neodvojivu» varijantu. Dakle, kada bi proizvođači maketa željeli vjerno reproducirati stvarnost, trebalo bi postojati 6 vrsta linija panela na maketama:

1. Trodimenzionalni «valovi» - za rebra prekrivena platnom
2. Dublje ugravirana linija – za «odvojivi panel do panela»
3. Finije ugravirana linija – za «neodvojivi panel do panela»
4. Izbočena linija – za «PZL-spoj», te za šarke raznih vratašaca.
5. Jača stepenica – za odvojivi «panel preko panela»
6. Finija stepenica – za neodvojivi «panel preko panela»

 

Što proizvođači nude?

- Sa rebrima i platnom su proizvođači uglavnom fer. Već od samih početaka su dvokrilce radili trodimenzionalno ili barem sa izbočenim linijama (što je bliže stvarnom izgledu nego ugravirane linije).

- Ugravirane linije su danas standard. No sama činjenica da su linije ugravirane ne garantira njihovu vjernost. Naime, često su linije prejako ugravirane, često su jednako ugravirane i «odvojive» i «neodvojive» linije panela, a najčešći problem jest da proizvođači ugraviraju (jer se to smatra «kvalitetom») i one linije koje ne bi trebale biti ugravirane. Nailazio sam na ugravirane linije panela i u slučaju rebara sa platnom (npr. RVHP resin – više maketa) i ugravirane linije tamo gdje je trebalo biti «PZL-spajanje» (npr. PZW – PZL-7).


Proizvođač makete PZL-a je, valjda da bi bio «kvalitetniji», odlučio ugravirati linije panela, iako su u stvarnosti izbočene. Istu stvar je napravio Mirage sa PZL maketama u 1:48.

- No najčešća greška je postavljanje ugraviranih linija tamo gdje bi trebale biti «stepenice». Npr. većina panela na zadnjem dijelu trupa Spitfirea je «stepenasta», a «kvalitetni» proizvođači (npr. Tamiya) ih uporno rade ugravirane.

- Izbočene linije su, uglavnom, stvar prošlosti. Sve stare makete i stare makete u novim pakiranjima imaju izbočene linije i imaju ih tamo gdje treba i gdje ne treba.

- «Stepenice» (preklopljeni panel) su najdiskutabilnija stvar u čitavoj priči, pa ću se na njih osvrnuti posebno u slijedećem odlomku. Treba reći samo da se u vjerno reproduciranje stvarnog stanja takvih panela do sada u manjim mjerilima, koliko ja znam, upustilo vrlo malo firmi (među njima i Heller) i to sa samo nekoliko maketa (loših iz nekih drugih razloga).

 

Peto: «Stepenice» - ključni problem. Jesu li vjernije ugravirane ili izbočene linije ?

Preklopljeni panel, odnosno stepenica, je širokorasprostranjen na stvarnim zrakoplovima, no na maketama ga gotovo nema. Čudno je da danas ni najbolji proizvođači ne žele napraviti taj korak prema boljoj vjernosti makete iako tehnološki to uopće nije veliki problem. Kako to izgleda možete vidjeti na primjeru Hellerovih MS-406 i C-714


Umjesto toga, «kvalitetni» proizvođači uporno forsiraju ugravirane linije, a «manje kvalitetni» i stariji proizvođači na tim mjestima daju izbočene linije. Budući da nemamo puno izbora, moramo se odlučiti koja nam od te dvije varijante više odgovara.

 

Je li čaša napola puna ili napola prazna?

Točno tako izgleda dilema oko toga da li stepenicu bolje prikazuje ugravirana ili izbočena linija. Od željene varijante «panel preko panela» (srednja slika presijeka na slijedećem setu – «Stvarno stanje») su obje postojeće varijante podjednako blizu odnosno daleko. U slucaju ugravirane linije (lijeva slika), jednu stranu ćemo morati ukloniti. Ukoliko imamo izbočenu liniju, morat ćemo jednu stranu nadopuniti.

Dakle, takve kakve jesu, i ugravirane i izbočene linije na maketama jednako dobro odnosno jednako loše predstavljaju situaciju «panel preko panela». Nitko pametan ne može tvrditi da ugravirana linija to «kvalitetnije» dočarava nego izbočena.

No, želimo li stvarno od jedne od te dvije varijante napraviti «stepenicu», moramo se složiti da je nadopunjavanje (bojom) u slučaju izbočene linije puno jednostavnije nego brušenje plastike sa jedne strane u slučaju ugravirane linije.

(napomena: broj slojeva boje može biti i veći)

Zaključak: preklopljene panele proizvođači maketa ne proizvode, a između dvije opcije kojima ih dočaravaju – koje su podjednako netočne – izbočene linije su ipak povoljnije, jer se od njih ipak mogu napraviti preklopljeni paneli.

 

Šesto: Prestanimo «filozofirati» i pređimo na primjer (realni Spitfire)

Izabrao sam Spitfirea. Prvo – zato što je poznat i svatko ima mogućnost vidjeti bezbroj fotki. Drugo – radi se o zrakoplovu koji objedinjuje gotovo sve vrste spojeva. Treće – postoje mnoge makete.

Zbog jednostavnosti sam za analizu uzeo samo lijevu stranu trupa.


Na dijelu trupa ispred cockpita nalaze se «odvojivi» paneli obje vrste – i «panel do panela» (npr. linija između gornjeg i bočnog poklopca motora) i «panel preko panela» (npr. poklopci donjeg prednjeg dijela trupa). Čitav trup iza cockpita je prekriven «stepenicama» spojenim zakovicama, ima tu i vratašaca (sa izbočenim šarkama), a kormilo pravca je prekriveno platnom.

Nakon pregledanih 1000 fotografija i video-zapisa došao sam do slijedeće sheme (ostavljam mogućnost do 5% grešaka):

Legenda:

A (crveno) – linije koje predstavljaju duboki (odvojivi) «panel do panela» (odgovaraju dublje ugravirane linije na meketi)
B (ljubičasto) - linije koje predstavljaju tijesni (neodvojivi) «panel do panela» (odgovaraju finije ugravirane linije na maketi)
C (zeleno) - linije koje odgovaraju blagoj «stepenici» odnosno «panelu preko panela» (ne odgovara ništa, ali je fino izbočena linija na maketi povoljnija)
D (plavo) - linije koje odgovaraju jačoj «stepenici» - odvojivi «panel preko panela» (ne odgovara ništa, ali je povoljnija jače izbočena linija na maketi)
E (crno) - šarke na vratašcima i rebra prekrivena platnom (odgovaraju izbočene linije, odnosno trodimenzionalni «valovi»)


Na slijedećoj shemi su prikazane linije koje bi trebale biti ugravirane (crvene – jače, ljubičaste – slabije). Ako izuzmemo crvenu liniju koja odvaja kormilo od vertikalca, koja je na svakoj maketi urezana (ili je kormilo odvojeno), doći ćemo do zaključka da je razloga za ugraviranu maketu zapravo malo. Možda je bolje uzeti «izbočenu», pa ovih nekoliko linija urezati samostalno...

 

Sedmo: Jesu li «kvalitetni» proizvođači i vrhunski maketari ikada vidjeli Spitfirea?

Kako izgleda stvarni zrakoplov kojega želimo što vjernije reproducirati maketom, može se vidjeti na slijedećoj slici (ovo sve je zaista jedan jedini link):

link

Pretpostavljam da se sa fotografije može vidjeti što je na pravom Spitu ugravirano, što je izbočeno, što je «stepenica», a što je «valovito platno». Isto tako je vidljivo i koji paneli su jače izraženi, a koji se jedva vide (i nipošto nisu tamni). Pretpostavljam da je jasno i to da je to sve moguće izvesti u mjerilu 1:48, točno tako kako je u stvarnosti.

Na slijedećima stranicama možemo vidjeti kako su taj zrakoplov reproducirali Tamiya (1:48) i iskusni maketarski vukovi. Prvi od dva linka vodi na stranicu na kojoj ćete već na prvoj fotografiji makete (relativno mala fotografija) odmah dobiti dojam da je to maketa. Čovjek se potrudio, boje i oblici su dobri, no već se izdaleka nazire odsjaj ugraviranih linija panela na zadnjem djelu trupa...

link

No slijedeća stranica je zanimljivija. Ona pokazuje sav apsurd maketarskog snobizma.

link

Idemo redom.

Čovjek u malom text-boxu «Tamiya 1/48 Scale Spitfire Mk.I Highpoints» eksplicira da je jedan od tih «highpointsa» upravo «Attractive and crisp surface features, including recessed panel lines». Dakle, maketarska dogma (ničim objašnjena) da su ugravirane linije, čak i tamo gdje bi trebale biti nekakve druge - dokaz kvalitete, i ovdje čvrsto funkcionira.
Zašto famozna Tamiya u 1:48 nije mogla napraviti «stepenice» umjesto ugraviranih linija na zadnjem djelu trupa, a to je mogao šugavi Heller u 1:72 – nije jasno. Još je manje jasno zašto ih je na zadnjem djelu trupa morala ugravirati onako divljački – jednako duboko kao linije poklopca motora. Čudno je da čak niti slivnici trup-krilo nisu izdignuti iznad površine trupa i krila, a to je čak i stari Airfix u 1:72 uspio napraviti.

No, tamo gdje čovjek koji je ikada vidio fotografiju pravog Spitfirea misli da je broj grešaka konačan i da je Tamiya (jedna od najcijenjenijih maketarskih tvrtki) jedini krivac, uskače iskusni i poznati vrhunski maketar da bi dodatno pogoršao stvar.
Naime, umjesto da te divljački ugravirane linije na zadnjem dijelu trupa nekako ukloni ili bar neutralizira, on mrtav-hladan izjavljuje:

«First, however, I sprayed the panel lines black. This technique is called pre-shading...»

Dakle, divljački urezane linije čovjek još dodatno naglašava... Ono što je još tragikomično je da njega uopće logika i stvarnost ne zanimaju, pa je tako na prvoj njegovoj slici vidljivo da britanska rondela na trupu kao plahta prekriva sve panele, pa čak i vratašca (koja bi se trebala otvarati). Izgleda da je on radio maketu Spita na kojega rondela nije špricana bojom, nego je naljepljena kao tapeta. Vratašca očito nisu imala tu sreću da ih netko može otvoriti, bez da potrga rondelu-tapetu... Zato su linije panela na trupu crne, ali ih na rondeli uopće nema. Hm, šteta što još u niti jednom priručniku poznati maketar nije pročitao nešto i o «post-shadingu»... Ili još Testors nije prozveo «vodicu za post-shading».


Osmo: Što nas može naučiti primjer «najkvalitetnije» makete i vrhunskih maketara ?

Kada pročitate izvještaj i pogledate fotografije iz zadnjeg linka u prethodnom poglavlju, shvatit ćete da je čovjek, iz reklamnih razloga, u najskuplju dostupnu maketu ugradio sve moguće aftermarket setove, koristio je sve moguće maske, boje i «maketarske vodice» i da bi njegova maketa, bez besmislenih ugraviranih (i još naglašenih tamnom bojom!) linija mogla biti savršena. Mogao je imati maketu za koju bi mi pomislili da je pravi Spitfire.

Zašto nije?

Možda je čitava priča, budući da njega plaćaju proizvođači, i smišljena da bi se reklamirali prozvođači ugraviranih maketa i «vodica za pre-shading». No, bilo bi dobro da maketari koji to čitaju malo razmisle o čitavoj priči, pogledaju ponovno fotografiju stvarnog Spitfirea i dogovore se sami sa sobom – žele li što vjerniju maketu ili ne žele? Ako žele maksimalnu vjernost – onda ugravirane linije po čitavoj maketi nisu vrhunac kvalitete. Ne postoji jednostavno rješenje. Za svaki tip zrakoplova treba posebno procijeniti (pogledom na stvarni zrakoplov!) je li ugravirana ili izbocena maketa povoljnija. Za većinu modernih zrakoplova je povoljnija ugravirana maketa, za PZL-a je svakako povoljnija izbočena (PZL uopce nema «panela do panela»), a za većinu zrakoplova iz perioda 1930-1950.g je situacija «miješana». Dobra maketa Spitfirea bi trebala imati različite linije – ugravirane, izbočene, «stepenice» i «valove». Ugravirane linije bi trebale biti različite dubine na različitim dijelovima, a tamnom bojom (pre-shading) bi trebalo naglašavati linije samo onda kada se radi o odvojivom «panelu do panela». Ukoliko se radi o trupu Spitfirea, upitno je isplati li se prerađivati ugravirana ili «izbočena» maketa.

Ukoliko je to sve prekomplicirano, ukoliko se nekome čini da oko svega toga ne treba razbijati glavu, ukoliko je sve to samo hobby (i sl.) – onda bi trebalo ionako biti svejedno slažemo li Tamiyu ili Hellera (naravno, ako su oblici i detalji dobri). I jedan i drugi većinu panela na Spitu nisu pogodili...

A kada netko prenosi i uvažava nekakve dogme, uvijek mu se može dogoditi da ga netko zatraži dokaz. Mislim da bi neki sudac na natjecanju u obrazloženju pobjede neke ugravirane makete nad izbočenom (naravno, ako je stvar samo u linijama i shadingu) trebao objasniti autoru izbočene, a i sebi, zašto se to podrazumijeva da je ugravirana maketa bolja od izbočene....

 

Damir Stanzer