Hasegawa

McDonnell Douglas F/A-18A Hornet

VFA-97 “Warhawks”

1/48

 

“ Last of the Alphas”

O maketi:

Kad je izašla krajem 80-tih godina prošlog stoljeća Hasegawina maketa F-18 Horneta u razmjeru 1/48 predstavljala je vrhunac kvalitete i skupoće na maketarskom tržištu. I danas, nakon 15-tak godina, s cijenom od 65 USD predstavlja zbilja, zbilja skupu maketu, ali isto tako, bez obzira na činjenicu što su standardi kvalitete u maketarskom svijetu danas znatno viši, još uvjek kvaliteta dijelova zapanjuje. Makete F-18 nekih drugih proizvođača poput Monograma i Italerija su znatno jeftinije ali nisu ni do koljena Hasegawi.

Gomila dijelova u kutiji djeluje zastrašujuće, a i čitao sam neka iskustva drugih maketara koji su tvrdili da se maketa teško sklapa. Budući da sam prije nekoliko godina sklopio maketu F-14 Tomcata istog proizvođača s kojom sam imao velikih problema, jer gotovo nijedan dio nije pasao, bojao sam se da će i sklapanje F-18 biti prava noćna mora. Drago mi je da je na kraju ispalo obratno.

Autor snimljen u svoje bolje dane, pri pokušaju otuđenja nemarno ostavljenog,

nezaključanog F-18 na palubi USS "George Washington".

 

Ideja:

Kad sam nabavio maketu F-18A Horneta bio sam s jedne strane sretan da sam se konačno uspio dokopati Hasegawine superskupe makete, za koju sam nekad mislio da si je nikad neću moći priuštiti, a s druge strane sam bio razočaran što maketa predstavlja upravo A model Horneta, a ne moderniji C kojeg sam želio. Također sam mislio da su naspram prekrasnih šarenih shema bojenja s F-18C, sheme bojenja s F-18A dosadne, sive i nezanimljive. Proizvođač dekala TwoBobs mi je dokazao suprotno. Kad sam vidio njihove naljepnice odmah sam znao što želim. Naime, u svom setu dekala 48-030 daju dekale za 2 F-18A iz sastava VFA-97 “Warhawksa” i to jednog šarenog CAG-a i jednog sivog s posebnim “navijačkim” oznakama za utakmicu američkog nogometa između sastava mornarice i vojske.

Kad sam vidio ove oznake, znao sam koji zrakoplov ću raditi.

GO NAVY!

No osim što piloti VFA-97 prate sport, sudjeluju i u vojnim operacijama koje SAD vodi po svijetu. Tako da je ovaj zrakoplov korišten i u operaciji “Enduring Freedom” iznad Afganistana gdje je postrojba dobila i nekoliko priznanja za svoje akcije. Tako je Team Warhawk za sebe priskrbio nagrade (COMNAVAIRPAC) “S” za sigurnost, “E” za borbenost i nagradu “Captain Michael J. Estocin kao najbolji Hornet squardron. Nije loše za stare rage kao što je A inačica Horneta.

Sklapanje:

Kao što sam već bio napomenuo maketa se dosta dobro sklapa iako ima svojih problema.

Za početak rasklop dijelova je čudan u donjem dijelu trupa oko usisnika i posebna pažnja je potrebna prilikom pripasavanja ovih dijelova. Pažljivim namještanjem i brušenjem bridova možete si olakšati posao oko kitanja. Sami usisnici ne naliježu dobro i pripremite se za mnogo kitanja i brušenja na ovom dijelu makete. Hasegawa se nažalost nije potrudila u svoju maketu uključiti i turbine motora, pa ako pogledate u usisnik vidjeti ćete samo veliku rupu. Za te novce, ne samo da su ovi dijelove trebali biti tamo, već bi mi trebali svaki put kad ih pogledam reći: “Dobar dan gospodine Bošnjakoviću! Kako ste danas?”. Umjesto da u samogradnji napravim turbine, odlučio sam se napraviti prekrivače za usisnike tzv. FOD screen-ove. Iako postoje “tvrdi” pokrivači usisnika većina pokrivača korištenih na F-18 su “vrećasti” u plavoj ili crvenoj boji i s oznakama postrojbi na njima. Srećom TwoBobs na svojim instrukcijama za dekale daje fotografiju CAG-ovog Horneta sa ovim prekrivačima pa sam koristio ovaj izvor da napravim umanjenu repliku za svoju maketu. Koristio sam aluminijsku foliju za pečenje umočenu u ljepilo za drvo i tanke trake samoljepljivog papira. Trozubac, kao znak VFA-97 uzet je s naljepnica koje pripadaju CAG-u VFA-97. Rezultat je vidljiv na donjoj slici.

 

Cockpit:

Pilotska kabina dana u maketi je dobra. Dobije se nešto metalnih dijelova, solidno sjedište, ali bez pojaseva, fina palica i točna instrumentalna tabla i bočne konzole uz izuzetak ručice gasa koja je jadna. Ono što nedostaje u kitu su bočne stranice, i reljef na koji naliježe poklopac kabine, kao i detalji unutrašnjosti istog. Stoga sam nabavio Verlindenov F-18 “Super detail set” koji je…….takvo smeće da bi ga trebalo zakonom zabraniti. Možda se prije 15 godina to moglo nazvati “Super detail setom” ali danas je to gotovo neupotrebljivo. Metalna instrumentalna tabla je dvodimenzionalna i Hasegawina iz kita je tisuću puta bolja od Verlindenove. Bočne stranice su bezveze, a unutrašnjost poklopca pilotske kabine izgleda super dok je na “stablu”. Nakon mnogo muke i pažljivog savijanja metalnih dijelova sam zaključio da nema šanse da to uspijem ugraditi u maketu i da će moj F-18 izgledati bolje bez toga. Na kraju sam od cijelog “Super detail crapa” ugradio dosta dobro resin izbacivo sjedište (iako je npr. Black Box-ovo bolje), retrovizore, (koje usput daje i Hasegawa u svom kitu pa to i nije neko poboljšanje), te reljef na koji naliježe kabina. Iako su ovi djelovi “podigli” maketu moja ocjena Verlindenovog seta je: Izbjeći pod svaku cijenu. Kupite radije Black Box ili Eduard. Tako sam i ja koristio instrumentalnu tablu i bočne stranice od Black Box-ovog F-18 Cockpit seta. Ručicu za izbacivanje sjedišta sam napravio od tanke žice.

Kao i kod svih Hasegawinih maketa sa kapljičastim kabinama i kabina ma mojoj maketi F-18 je imala crtu od lijevanja po sredini. Brušenje finim brusnim papirom i poliranje do besvjesti problem je riješen. Tanki žućkasti rub između stakla i okvira koji predstavlja brtvilo (silikonski kit) napravljen je tako da sam zamaskirao staklo, prebojio otvorene dijelove prvo bojom unutrašnjosti (crna), a zatim blijedo žuto. Nakon toga sam skinuo masku, i ponovo sve zamaskirao ali ovaj put 0,5 mm niže. Zatim sam sve obojio vanjskom bojom (siva). Efekt je vidljiv na slikama. Vjetrobransko staklo ne naliježe baš najbolje, pa sam pukotine između stakla i trupa popunio ljepilom za drvo.


Stajni trap:

Stajni trap na maketi dan je kompletno iz bijelog metala (osim kotača). Nivo detalja je vrhunski, a s obzirom da je metalan, vrlo je čvrst. Za promjenu nema straha da ga polomite ako malo grublje manevrirate maketom. No položaj kotača je vrlo čudan. Na pravom zrakoplovu kotači ne stoje pod kutom. Procjenite sami sa donje slike…Detalji kutija stajnog trapa su također jako dobri, i ako zbilja želite savršenost dovoljno je dodati nekoliko manjih žičica. Ja se nisam s time zamarao već sam samo pažljivo obojao postojeće.


 

 

Naružanje:

Da je Hasegawa škrta u vezi naoružanja sa svojim maketama je opće poznato, no da nisu mogli ugurati ni dva AIM-9 Sidewindera zbilja ne mogu vjerovati. Za te novce i oni su mi, skupa s turbinama, trebali svako jutro salutirati. Zbilja škrto, škrto…Ali ajde, ima i stvari s kojima su si dali truda. Npr. nosači naoružanja su super. Kompletni detalji čak i na lansirnim šinama. Pogotovo lansirne šine za AIM-9. Zakon. Nisam vidio ni na jednoj drugoj maketi da je to tako dobro izvedeno. Gotovo da mi je žao to prekriti s raketom. Isplati se kopirati nosač za Sidewinder i koristiti ga na nekoj drugoj maketi na kojoj ne želite stavljati naoružanje. Druga dobra stvar da su dali LDT (Laser Detector Tracker) i FLIR pod, koji su jako dobro napravljeni, a nosači su im dani posebno, tako da se može napraviti lovačka konfiguracija sa AIM-7. F/A-18A ne može nositi AIM-120 AMMRAM projektile za razliku od F/A-18C da se ne bi slučajno zaletjeli. No, uglavnom, LDT i FLIR su gotovo obavezni u praksi. F/A-18C Horneti su iznad Afganistana nosili moderne bombe tipa JDAM, JSOW, SLAM-ER, itd., no ništa od toga ne može nositi i A inačica Horneta. Super, jer ionako ništa od tih modernih bombi nemam na zalihi. Stoga sam se odlučio za konvencionalniju konfiguraciju korištenu iznad Afganistana u misijama sa FAC-om (Forward Air Controller) koje uključuju 3 GBU-12 Payway II laserski navođena projektila, 2 dopunska tanka, 2 AIM-9M Sidewindera FLIR i LTD. Srećom TwoBobs daje u svojim instrukcijama fotografiju ovog zrakoplova s tom konfiguracijom naoružanja. Svo naoružanja sam uzeo iz Hasegawinog Weapon Seta B. Na jednom od GBU-12 napravio sam termalni omotač karakterističan za mornaričke projektile (sivo). .

 

Ostalo:

Najbolja stvar na maketi su pretkrilca i flapsovi koji su dani kao posebni dijelovi i mogu se napraviti u podignutom i spuštenom položaju. To nije dano ni na jednoj drugoj maketi, a važno je zbog toga što je normalan položaj ovih dijelova na pravom zrakoplovu dok je na tlu, prema dole, odnosno spušteno. Prilikom ljepljenja ovih dijelova treba biti oprezan, jer “međuflapsovi” su malo preuski pa bi, ako ne pazite, mogli ispasti nakaradno. Inače dana je i vrlo dobra otvorena zračna kočnica, ali njen prirodni položaj je zatvorenom stanju pa sam je i ja tako složio. Ispupčenje na koje dolazi reflektirajuća traka je na orginalnoj maketi nezgodno napravljeno jer linija spoja ide ravno preko nje. Zato sam cijeli taj dio odbrusio i napravio novu od komadića tanke plastike. Najlošija stvar na maketi su dopunski tankovi. Dani su u dvije polutke koje se ne uklapaju nikako i bez obzira kako ih pažljivo pripasavali potrebno je jako puno kita i brušenja da liče na nešto. Također F/A-18 na dopunskim tankovima nema nikakvih panelnih linija. Iz nekog razloga Hasegawa ih daje čak četiri po tanku. Opet kit i brušenje dok ne poludite. Ali nije to najveći problem s tankovima. Najveći problem je što su dva milimetra prekratki. Da se to ispravi trebalo bi ih prerezati i ubaciti proširenje. Ja nisam. Procjenio sam da se na gotovoj maketi to uopće ne primjećuje. Da li sam u pravu procjenite sami prema priloženim fotografijama.

 

Boje i oznake:

Za boje nema mnogo razbijanja glave. Shema je ista za F-18 odkad su se pojavili, odnosno standarna US Navy shema: FS36375 s donje strane i FS36320 s gornje strane. Ja sam koristio Testors Model Master boje i to 1728 Light Ghost Gray za donju stranu i 1741 Dark Ghost Gray za gornju stranu zrakoplova. Iako su u pravilu zrakoplovi na kopnu prljaviji od onih na nosačima aviona, svojim očima sam se uvjerio da su i mornarički zrakoplovi, masni, prljavi, izubijani i premazani grubim kistovima u raznim nijansama osnovne prikrivne boje. Stoga sam i ja svog Horneta bez grižnje savjesti “trošio” uljnim bojama i pastelama da dobijem efekt upotrebe. Kao što sam već bio napomenuo, koristio sam TwoBobs dekale 48-030 “VFA-97 Thoroughbred Warhawks”. Dekali su izvanredne kvalitete, vrlo tanki i dobro prijanjaju uz podlogu. Dobijaju se i kompletni stensili i ubio sam se dok ih nisam sve polijepio. Najbolje je što je nijansa boje između stensila i zrakoplova toliko sličan da ih je gotovo nemoguće primjetiti golim okom! Bitno da ja znam da su tamo! No ipak prije nego kažem da su ovo najbolji dekali koje sam ikad koristio moram uputiti i kritiku. Naime, dali su prevelikog viteza na repu. Toliko je velik da je sličniji razmjeri 1/32 nego 1/48. Tu grešku su ispravili dodatkom na posebnom kartončiću s točnom veličinom viteza. No i jarac s druge strane repa je također prevelik za oko 5%. Njega nisu ispravljali. Za proizvođača koji se hvali svojom točnošću veliki propust!

 


Zaključak:

Na kraju mogu samo reći da je to jedna odlična maketa i ako želite zbilja vjernu umanjenu kopiju Horneta nemate izbora. Makete proizvođača Monogram i Italeri su OK, ali daleko od kvalitete Hasegawe. Maketa imaju svojih problema u sklapanju, no manje nego neke druge Hasegawine makete tog ranga (npr. F-14 Tomcat). Što se tiče cijene… Za te novce…

 

Ocjena:

+

 

 

Tomislav Bošnjaković

Hvala kolegi Slideru na fotkama.