Hasegawa

Hawker Hurricane Mk. IV RP

1/48

351. Squadron RAF-a (2. eskadrila NOVJ)
Uzletište Škabrnja kraj Zadra,
travanj 1945.

Uvod:

Neka mi stari lisci oproste na ovom uvodnom dijelu, ali kako se nadam da ovu web stranicu posjećuju i mlađi maketari, početnici, zrakoplovni entuzijasti i zgodne žene gladne informacija o jednomotornim klipnim avionima, volio bih kratkim povijesno tehničkim uvodom zaokružiti cjelinu, a ne samo napraviti recenziju Revellove (Hasegawine) makete Hawker Hurricanea u razmjeri 1/48.

Hawker Hurricane je odmah poslije Spitfirea najpoznatiji lovac britanskog kraljevskog zrakoplovstva zahvaljujući opjevanoj Bitci za Britaniju. Ovo časno drugo mjesto u stvari, je Hurricaneu pripalo nepravedno, jer je suprotno općem uvjerenju da je Spitfire spasio Britaniju od općeg sloma, povijesna činjenica da je Spitfirea bilo premalo da bi sami mogli podnijeti teret napada moćne Lutfwaffe. Dapače, to ljeto 1940. godine glavni radni konj RAF-a bio je Hawker Hurricane Mk. I, čineći kičmu lovačkog zrakoplovstva Velike Britanije. Iako koncepcijski zastario Hurricane je bio vrlo robustan i pokretljiv zrakoplov što ga je u jurišnoj inačici zadržalo u upotrebi do zadnjeg dana rata. Početkom Bitke za Britaniju resursi zrakoplovne industrije V. Britanije se sve više orijentiraju na proizvodnju novog brzog lovca Supermarine Spitfire-a, te je već 1941. Spitfire glavni prvolinijski lovac RAF-a. Fama oko Spitfirea nastala jakom ratnom propagandnom mašinerijom bacaju Hurricanea u drugi plan. Proizvodnja lovačkih zrakoplova nužnih za obranu rezultirala je slabijim razvojem jurišnika, te je RAF svoje prve ofenzivne akcije iznad Francuske dočekao bez adekvatnog jurišnog zrakoplova. Razvoj Hawker Typhoona je kasnio pa je dobar stari Hurricane uskočio popuniti rupu u inačicama „Hurri-Bombera“ te je Hurricane još jednom doživio slavu kao lovac tenkova u Africi. Čak i kad su Hawker Typhooni počeli grmjeti iznad Francuske, Hurricane će ostati u upotrebi do kraja rata na manje “tehnički zahtjevnim“ ratištima poput Indokine ili Balkana.

 

Ukratko, kratki povijesni razvoj Hawker Hurricanea bi išao ovako:

  • Hurricane Mk. I – Pri prototip poletio je 06. studenog 1935. godine i nakon dodatnih izmjena i poboljšnja, 111. Squadron RAF-a je krajem 1937. godine postao prva postrojba naoružana novim lovcem. Hurricane Mk. I bi je naoružan sa 8 mitraljeza kalibra 0,303 s motorom Rollce Royce Merlin II i možemo ga podijeliti na rani i kasniji tip. Raniji tip je imao platnena krila, drvenu dvokraku Watts elisu tipa Z.38 i rani tip ispušnih cijevi (tzv. kidney). Zanimljivo je da je Kraljevina Jugoslavija prvi inozemni korisnik Hawker Hurricane-a kojoj je isporučeno 24 aparata 1939/40. godine, a uz to je i kupila licencu za proizvodnju pa su tvornice „Zmaj“ i „Rogožarski“ proizvela još otprilike toliko primjeraka do travnja 1941. godine. Upravo je 4. lovački puk KRVJ sa svoje tri eskadrile naoružanih ovim lovcem, sa aerodroma Velika Gorica branio nebo iznad Zagreba (ako želite pogađati moj sljedeći maketarski projekt sad je trenutak za to!)
    Kasniji tip Hurricanea Mk. I je imao metalna krila, Rollce Royce Merlin III motor, trokraku De Havillandovu Hamilton metalnu elisu (kasnije i Rotolovu), drugačije ispušne cijevi motora, oklopnu ploču iza pilota te deblji vjetrobran od neprobojnog stakla.
    Ovakav Hurricane Mk. I ostat će zapamćen kao „The“ Hurricane koji je obranio V. Britaniju 1940. godine.

  • Hurricane Mk. IIa – Bitka za Britaniju je pokazala potrebu za poboljšanjem performansi pa je razvijena inačica Mk. II sa novim motorom Rollce Royce Merlin XX s dvostupanjskim turbo-punjačem. Osim povećanog nosnog dijela zrakoplova sve ostalo je isto kao na kasnijem tipu Hurricanea Mk. I.

  • Hurricane Mk. IIb – Nedostatak kvalitetnog jurišnog zrakoplova doveo je do razvoja „Hurrie-bombera“, tj. inačice Mk. IIb iz inačice Mk. IIa, koja je mogla nositi bombe ili dopunske tankove pod krilima, a imala je i 12 strojnica u krilima umjesto dotadašnjih 8.

  • Hurricane Mk. IIc – ova inačica imala je umjesto strojnica četiri topa od 20 mm u krilima i postat će najproizvođenija inačica ovog zrakoplova. Koristili su je za obuku i partizanski piloti 351. i 352. squadrona RAF-a u Africi.

  • Hurricane Mk. IId – Naoružan sa dva 40 mm Vickersova otvarača konzervi pod svaki krilom i dvije 7,62 mm strojnice za nišanjenje u krilima ova inačica će steći slavu u sastavu Desert Air Force uništavajući osovinski oklop u Sjevernoj Africi.

  • Hurricane Mk. IV RP – Tema moje makete ova inačica je imala „univerzalno krilo“ na koje se moglo postaviti bilo koja kombinacija naoružanja. No u praksi su se koristile najčešće 65 lb rakete pa otud i oznaka RP (Rocket Projectile). Ova inačica je također imala pojačanu oklopnu zaštitu hladnjaka i motora.

Naravno, bilo je još inačica Hurricanea ali njih ćemo ovaj put preskočiti.


Upotreba u 2. eskadrili NOVJ:

351. (Yugoslav) Squadron RAF-a osnovan je 01. srpnja 1944. godine na aerodromu Benina (Baninah) u Libiji od dobrovoljaca, letačkog i zemaljskog osoba sakupljenog sa svih strana ondašnje Jugoslavije. Većina su bili piloti Jugoslovenskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva koji su pobjegli u Grčku i Egipat još nakon Aprilskog rata 1941.godine, oko petine su bili prebjezi iz Ratnog zrakoplovstva NDH , zatim „odmetnuto“ osoblja JKRV pristiglog iz Engleske koje nije željelo služiti kralju Petru, zemaljsko osoblje porijeklom iz dijelova Hrvatske i Slovenije koji su bili pod talijanskom vlasti pa je službovalo u talijanskom ratnom zrakoplovstvu do kapitulacije Italije, partizani pripadnici „Omladinskog bataljona“ poslani u Afriku po naredbi Vrhovnog štaba NOVJ, itd. Ovo šaroliko društvo različitog nacionalnog, vjerskog i političkog sastava (nakon pogibije pilota Zvonka Halambeka (352. Sqn.) partizani su dopustili talijanskom katoličkom svećeniku da vodi sprovod!?!) je nakon intenzivne obuke na avionima tipa Harvard i Hurricaneima Mk. IIc, naoružano Hurricanima Mk. IV RP i nakon obuke u raketiranju u Shalufi (Ash Shallufah) Egipat, poslano na aerodrom Canne u Italiju odakle je 14. listopada 1944. godine izvršila svoj prvi borbeni zadatak u sklopu 281. grupe B.A.F.-a (Balkan Air Force) koji su činili još i 352. Yugoslav, 6.,32., 249., te 253. Squadron RAF-a.

 

2. eskadrila NOVJ je tada brojila 23 pilota i 205 pripadnika ostalog popratnog osoblja i sa stalnim odjeljenjem na otoku Visu (8 zrakoplova) postrojba će se „specijalizirati“ za jurišne zadatke, pogotovo za napade na brodove uz Jadransku obalu. Možemo istaknuti napade na njemačku komandu u Krku i Bihaću, akcije nad Senjom i Novim Vinodolskim kao i napade na njemačke brodove u Bakarskom zaljevu. Koliko su ove akcije bile opasne svjedoče i ostaci dva britanska Hawker Hurricanea koji su pronađeni 1979. i 1989. godine u uvali Zavrtnica kraj Jablanca. Ova uvala svojim položajem i strmim liticama čini prirodnu luku u koju su se često skrivali njemački brodovi. Ta činjenica je ovu uvalu učinila vrlo zanimljivim ali i opasno dobro branjenim ciljem. Među ostacima dva pronađena Hurricanea nastradala u jednom od mnogobrojnih napada pronađena je i municija kalibra 0,303 (7, 62 mm), što navodi na zaključak da se radi upravo o Hurricaneima Mk. IV RP iz sastava 6. Squadrona RAF-a koji je jedini koristio ovaj tip zrakoplova na ovom dijelu ratišta. Također o žestini borbe ali i o čvrstoći Hawker Hurricanea svjedoči i fotografija iz YUVAM Biltena 3/86 gdje pilot Tugomir Prebeg stoji kraj Hurricanea Mk. IV RP sa velikim oštećenjem horizontalnog stabilizatora nastalog djelovanjem protuzračne odbrane (Tugomir Prebeg će nakon rata postati poznati probni pilot op.a.). Također je poznat i pothvat vodnika Antončiča koji je u napadu na brodovlje u Tihom kanalu proletio kroz eksploziju broda kojeg je netom prije raketirao. Usprkos velikim oštećenjima na avionu uspio je doletjeti do aerodroma Škabrnje i tamo sigurno sletjeti. Ovakve i slične akcije vršile su se do kraja rata, da bi prva poslijeratna baza partizanskim Hurricaneima bio aerodrom Zagreb. Nakon rata postrojba je zajedno s 1. eskadrilom NOVJ naoružanom Spitfireima integrirana u novo Jugoslovensko ratno zrakoplovstvo u kojem su Hurricane-i letjeli dok je bilo rezervnih dijelova. Jedini sačuvani primjerak danas se čuva u muzeju Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u Surčinu kraj Beograda gdje su i snimljene fotografije pravog zrakoplova u ovom članku.

 

Izrada makete Hurricanea Mk. IV RP u 1/48:

Hasegawa je imala jedno vrijeme na tržištu maketu ove inačice Hurricanea u mjerilu 1/48 no nažalost više nije u proizvodnji pa ju je teško naći. Stoga je meni kao osnova za izradu poslužila Revellova maketa Hurricanea Mk.IIc. Revell je prepakirana Hasegawina maketa pa sve rečeno za jednu vrijedi i za drugu. Usput inačicu Mk. IIc je također koristio 351. Squadron RAF-pa se uz dodatak tropskog filtra i novih oznaka može složiti u partizanskim oznakama „iz kutije“. No kako sam ja želio baš MK. IV nabavio sam konverzijski set od hrvatskog proizvođača „L&M Resin“ koji sadrži tropski filtar, oklopne ploče pod krilima, oklopljeni hladnjak i kutiju stajnog trapa. Resinski dijelovi su dobro odliveni i podsjećaju na orginalne Hasegawine dijelove. Time sam se riješio dosta posla oko samogradnje.

Cockpit makete je vrlo detaljan i potrebni su eventualno pojasevi na sjedištima. Ja sam već odranije imao dodatni cockpit set proizvođača Aires pa sam ga odlučio ugraditi. Airesov set je lijep ali su dijelovi dosta krhki, teško ih je ugraditi jer nema nikakvih utora za poravnanje, a neki detalji su čak lošije odliveni nego u maketi. Tako da sam na kraju iskoristio pod, instrumentalnu tablu i sjedište iz Airesovog seta, a ostalo dijelove cockpita iz kita. Zaključak je da Aires nije vrijedan tih novaca, i na sljedećoj maketi Hurricanea namjeravam ostati na dijelovima iz kutije.

 

Poklopac kabine je dan u jednom komadu pa ga je moguće ugraditi samo u zatvorenom položaju. Nažalost nije dovoljno samo pilicom odvojiti vjetrobran od ostatka da bi se izložio u otvorenom položaju jer je staklo predebelo da bi ispravno skliznulo u otvoren položaj. Vjerojatno se proizvođač iz tih razloga i odlučio na zatvorenu kabinu. Ja sam koristio vakuformiranu zamjensku kabinu proizvođača Squadron za poklopac, dok je vjetrobran korišten iz kita.

 


Sama maketa se dobro sklapa osim spoja donjeg dijela krila i trupa iza crvenog navigacionog svjetla. Ovdje se javlja „stepenica“ kad se dijelovi spoje koju je potrebno ukloniti brušenjem. No kako se na ovom dijelu nalazi simulacija platna od koje je napravljen trup, svako veće brušenje dovest će do gubitka detalja. Potrebna je velika pažnja prilikom lijepljenja ovog dijela. Ja sam osobno izgubio jako mnogo vremena dok nisam bio zadovoljan izgledom ovog spoja (ili možda bolje rečeno ne izgledom jer nikakve linije spoja na ovom mjestu nema na pravom zrakoplovu, pa se ništa ne smije vidjeti ni na maketi).

Od ostalog morao sam malo modificirati štap antene, te sam uklonio kontrolu kormila izlijevanog u bloku plastike i zamijenio je kablovima (žicama). Hurricane-i su koristili isti tip ispušnika motora tzv. riblji rep (fish tail) koji su se koristili i na Spitfireu. Hasegawa je relativno dobro pogodila komleksan izgled ovih ispušnika (za razliku od npr. Tamiyinog Spitfirea) ali ja sam ipak iskoristio resinske zamjene proizvođača Ultracast koji su upravo predivini.

Hasegawa je poznata po udubinama od vađenja kalupa iz alata na najnepristupačnijim mjestima koje izluđuju maketare već desetljećima. I ovdje su se potrudili čak četiri komada smjestiti u kutije stajnog trapa. Srećom zamjenski dio proizvođača „L&M Resin“ je istovjetan originalu ali bez tih rupa. Inače sam prostor kuda se uvlači stajni trap je izuzetno dobro napravljen na maketi i izgleda realno čak i bez dodatnog detaljiranja. Svejedno prilažem dvije fotografije stvarnog zrakoplova za referencu. Ovdje bih samo skrenuo pozornost da iako je ovaj prostor na muzejskom primjerku obojan u British Interior Green, ispravna boja bi bila neobojen, odnosno aluminij. Usput, kotači na muzejskom zrakoplovu su sa P-47 tako da ih ne bi slučajno koristili kao referencu.

Većina kasnijih Hurricanea koristili su elisu tipa Rotol sa širokim lopaticama no fotografija zrakoplova „T“ u Yuvam Biltenu pokazuje da je ovaj zrakoplov imao De Havilland tip elise. U maketi je naravno dana samo Rotolova elisa pa sam ovaj dio morao „posuditi“ iz Airfixov makete Hurricane Mk. I.

Svi Hurricanei Mk.IV su imali tvornički ugrađen oklop na hladnjaku ispod trupa. Nemalo sam se iznenadio kad sam shvatio da sačuvani primjerak ovog zrakoplova u muzeju na Surčinu nema ovog oklopa. Je li moguće da ih partizanski nisu nosili? Sve ratne fotografije koje imam mi ništa nisu otkrile jer je hladnjak uvijek nekako skriven u sjeni. No usporedbom fotografije hladnjaka s primjerka u Surčinskom muzeju s fotografijama hladnjaka ostalih tipova Hurricanea uočio sam da Mk. IV iz Surčina ima kuke koje ostali nemaju (na fotografiji zaokruženo crveno). Zaključujem da bi to mogli biti ostaci nosača oklopa hladnjaka.

Dakle ipak sam stavio oklopljeni hladnjak iz „L&M Resin“ seta, s tim da sam odrezao vratašca hladnjaka i postavio ih u otvoren položaj.

Razlog zbog kojeg mi se baš Mk. IV inačica toliko sviđa su nevođene rakete pod krilima.

Slika gore pokazuje dio krila sa muzejskog primjerka na koji je dolazila oklopna ploča koja je štitila krilo od mlaza raketa prilikom ispaljivanja. Obratite pozornost na otvor cijevi 0,303 strojnice i rupe za izbacivanje čahura. Ova strojnica služila je za nišanjenje svjetlećim mecima.

Nosače nevođenih projektila kao i rakete same, uzeo sam iz ICM-ove makete Spitfirea Mk. IX. S ovom maketom se dobivaju po dvije ove rakete s nosačima, no srećom moj lager ICM-ovih Spitfirea je dovoljno velik da sam mogao opelješiti četiri kita bez da trepnem okom. S Hasegawinim Typhoonom se dobivaju bolji nosači i rakete, a i Aires ih radi u resinu, no ja nisam želio bacati novac. Bilo je potrebno malo kirurgije, zatvoriti rupe na oklopnim pločama, izbušiti ispuh na raketama i napraviti žice za aktiviranje, no pravi izazov je bilo bojenje.

Iako je opće prihvaćeno mišljenje da su britanski 65lb projektili bili crni, sačuvani primjerci ipak sugeriraju na zelenu boju. Iskreno točnu nijansu ne bih znao, ali otprilike bi bojevna glava bila u Bronze Green boji dok bi tijelo bilo tamno zeleno. Također boja i položaj trake oko bojevne glave označavala je vrstu punjenja pa bi tablica oznaka izgledala ovako:

Boja trake
Položaj trake
Značenje
Crvena traka Oko nosa odmah poslije upaljača Raketa je bojevna i napunjena. Ovu traku su imale sve bojevne rakete bez obzira na punjenje.
Svijetlo zelena Na sredini bojevne glave TNT punjenje
Bijela Odmah iza crvene trake Polu-protuoklopna
Bijela Ispred i iza crvene trake Protuoklopna

Žice za aktiviranje idu od motora rakete do nosača, no ja sam ih ostavio da vise, jer ukoliko bi ova žica bila spojena s konektorom na nosaču, raketa bi bila naoružana što je nelogično s obzirom da sam skinuo servisni panel s desne strane pilotske kabine.

Inače osim konfiguracije s 8 raketa partizanski Hurricane-i su često koristili i konfiguraciju s 4 rakete pod jednim krilom i dopunskim tankom pod drugim . Iako je nisam na svojoj maketi prikazao ovu asimetričnu konfiguraciju, mislim da je vrlo atraktivna pa ovo napominjem ako netko želi probati takvo nešto.

 

Bojenje i označavanje:

Partizanski Hurricanei Mk. IV RP su bili bojeni u standardnu britansku europsku lovačku shemu dakle, Dark Green i Ocean Grey gornje površine i Sea Gray Medium donje površine, sa žutim napadnim ivicama krila te Sky trakom oko trupa i spinerom.

Ja sam koristio Model Master II boje koje imaju fini pigment i volim ih koristiti, no moram reći da sam razočaran nijansom Sea Gray Medium. To jednostavno nije to. Presvijetla je i ima previše zelenkasti odsjaj. Kao Sky. Godinama koristim Humbrolovu inačicu i to jest to. Na sljedećem britanskom lovcu vraćam se Humbrolki.

Oznake na Hurricanima 2. eskadrile NOVJ nisu bile samo petokrake ucrtane preko britanskih roundela kao kod Spitfirea 1. eskadrile. Ovdje se radi o sasvim drugim oznakama, sa bijelim krugom puno većeg promjera i samim time tanjim plavim prstenom, obrnutim bojama trobojke na repu, itd..

Koristio sam set dekala srpskog proizvođača Lift Here. Dekali su na svjetskoj razini, vrlo tanki, s minimalnim filmom. Izvanredno prianjaju na podlogu i reagiraju na tekućine za omekšavanje dekala, te kad se osuše, prozirni film je nevidljiv okom čak i ako ga ne obrezujete. Jedini minus, ali nažalost veliki, je prozirnost naljepnica, što može biti problem kad se lijepe na tamnije površine. Ovo posebno vrijedi za žutu boju gdje je ovaj problem najizraženiji.

Partizanski Hurricane-i su bili malobrojni pa ih je zemaljsko osoblje mazilo i pazilo. „Trošenje“ makete je dakako na mjestu ali ne treba pretjerivati. Malo čađe, koja ogrebotina, izblijedila boja na gornjim površinama krila i to je to.

 

Zaključak:

Kako me područje vojno zrakoplovne povijesti moje zemlje izuzetno zanima, teško mi je biti objektivan prema partizanskim Hurricaneima kao subjektu. Stoga ću se ograničiti samo na to da kažem da je Revellova (Hasegawina) maketa vrsna umanjena replika jednog od najpoznatijih i najatraktivnijih zrakoplova Drugog svjetskog rata, pa bi je preporučio kao izbor makete Hurricanea bilo koje inačice u 1/48. Iako dobre, makete proizvođača Airfix i Hobbycraft jednostavno zaostaju u svakom pogledu. U zadnje vrijeme postaje standard da se u svaku maketu „mora“ ugraditi gomila dodatnih dijelova u metalu i resinu da bi bila „up-to-date“, pa sam ugodno iznenađen da postoji maketa stara sad već više godina za koju mogu reći… Ne mora!

 

Ocjena:

 

 

Popis korištene literature:

- Hawker Hurricane in Action – Squadron/Signal Publications
- Hawker Hurricane – AJ Press
- Walkaround No. 14 – Hurricane – Squadron/Signal Publications
- 352. Squadron RAF-a, Tino Jelavić, Muligraf 2003.
- YUVAM Bilten br. 3/86
- Zapisani nebu, Janez Žerovc, Didakta 1991.

 

Tomislav Bošnjaković