Italeri

Messerschmitt Me-109 G-6

1:72 Scale No. 063

 

Tip zrakoplova:


Mislim da ne treba trošiti prostor na priču o Messerschmittu 109. Većina to sve ionako već zna, a oni koji ne znaju, mogu vrlo brzo sve potrebne podatke naći na internetu.

 

Maketa:

Maketa je relativno nova (kraj 90-tih godina prošlog stoljeća) i logična je nasljednica Italerijevog Messerschmitta Bf 109F, sa kojim dijeli većinu dijelova. Sadrži ukupno 47 djelova, od čega su 3 prozirna. Nažalost, "Gustav" je od "Friedricha" nasljedio i dosta toga lošega. Problemi sa ovom maketom su me podsjetili na probleme sa Italerijevim Migom-3 koji se pojavio nekoliko desetljeća ranije. Mig-3 je imao ugravirane linije panela, imao ih je dosta i imao je dobro odlivene dijelove bez ikakvih srhova (70-tih godina prošlog stoljeća su to sve bile odlike nadprosječno kvalitetnih kitova). No, s druge strane, gotovo sve je bilo pogrešnog oblika, tako da je krajnji rezultat bio nešto što samo donekle "asocira" na Mig-3.

Ako iz kutije Italerijevog Bf-109 G-6 izvadimo sadržaj, ako to sve poslažemo jedno kraj drugoga i ako pogledamo u tu hrpicu sa udaljenosti ne manje od pola metra, reći ćemo: "Super! Za malo novaca sam dobio dva "stabla" puna dijelova, a rasklop djeluje vrlo obećavajuće. Dobio sam fino ugraviranu maketu, kompletno detaljiran cockpit i odvojen poklopac motora. Osim toga, dobio sam dobru sastavnicu i dobre dekale za 4 različita zrakoplova koji sadržavaju i stencile! Jedva čekam da to složim OOB."

Međutim, kada dijelove približimo očima i zagledamo se u te detalje, shvatit ćemo da Italerijeva namjera nije bila napraviti nešto što bi konkuriralo japanskim proizvođačima. Je, sve je tu – i ugravirane linije i detaljni cockpit i detaljirani kotači i trap, i svaki krak propelera posebno. Sve je tu, ali, nažalost, gotovo sve je barem malo napravljeno pogrešno, tako da od svega toga na kraju može ispasti nešto što podsjeća na Bf-109 G-6 samo ukoliko se maketi ne približimo previše...

 

Dimenzije i konture:

Osnovne dimenzije makete (raspon krila i duljina) su 1-2 mm manje od potrebnih, no na to se i da "zažmiriti". Vanjske konture osnovnih dijelova (trupa i krila) su OK. Ono što na maketi predstavlja znatan problem su dimenzije manjih dijelova (pri čemu pogrešni spiner i poklopac kabine pridonose i dojmu pogrešnog "ukupnog" oblika zrakoplova). Osim toga, problem su i linije panela, uključujući i linije "reza" odvojenog poklopca motora. Projektant makete ih je gotovo sve postavio na neka kriva mjesta. Negdje se radi o neznatnom odstupanju, a negdje o grotesknoj i neoprostivoj razlici od svima dostupnih nacrta. Razumljivo je da su 1970-tih godina, bez računala i ijednog pravog nacrta "istočnog" zrakoplova, Italerijevi dizajneri napravili Mig-3 onako "otprilike". No, stavljanje linija panela na proizvoljna mjesta na kraju 20-tog stoljeća i to, ni manje ni više, na maketu Bf-109 (čije nacrte u 1:72 još valjda jedino nije objavio "Večernjak") ne može se objasniti nikako drugačije nego kao namjernu sabotažu.

Bilo bi ovdje pretjerano nabrajati sve pogrešne pozicije i mjere, pa ću se usredotočiti samo na neke primjere. Panel između spinera i poklopca motora (na slici: detalj G) je cca. 25% uži od potrebnoga, poklopac motora je oko 0,5 mm predugačak, "rupa" za poklopac cockpita (detalj H) je 1 mm dulja od potrebnoga… Panelizacija dijela trupa iza cockpita (detalj K) je katastrofalna. Nemoguće je razumjeti zašto se tamo umjesto 7 linija panela nalazi samo njih 5 i zašto su postavljeni baš na ta mjesta. Posebno "bodu u oči" pozicija prve linije i odsustvo četvrte… Neke linije na krilima (detalji C) su postavljene pod čudnim kutovima…

 


Detalji:

"Želite cockpit? Imat ćete ga!"
Tako je valjda dizajner u Italeriju ljutito uzviknuo kada mu je direktor naložio da, zbog općih tendencija na tržištu, mora napraviti kompletno detaljiranu unutrašnjost cockpita (detalji M i N). Osim kotača i donekle prepoznatljive stilizirane gas-konzole, sve su ostalo nekakve nesuvisle i znatno predimenzionirane izbočine (u stvarnosti bi to bile nekakve omanje lubenice koje su priljepljene za instrument-ploču i bočne stranice cockpita). Ako pogledate sjedalo (detalj P) i reljefno izrađeno remenje na njemu, morate se zapitati da li je taj koji je to radio želio ili nije želio tamo staviti remenje. Kao da je počeo raditi pa je došao do pola i rekao: "Ma, dosta je pola.. Nismo mi Hasegawa..."


Za gornju stranu unutrašnjosti (kutije) stajnog trapa Bf-109 sam ja već sa 10 godina znao napamet da izgleda kao krug sa jednom izbočenom linijom, postavljenom blizu simetrale, ali ne na njoj. Bio sam mali, bile su 70-te i nije bilo ni interneta ni literature. Sam Bog zna zašto Italerijeva verzija tog detalja izgleda ovako - kao rešetka roštilja (Detalj D). Noge stajnog trapa su tanje od potrebnoga, a na njih se postavljaju kotači (Detalj E) koji su "robusniji" od potrebnoga. No dimenzije nisu najveći nedostatak kotača. Oni, naime, osim predimenzioniranih "matica i šerafa" sadrže i neke čudne udubine (greška u ljevanju), što sve skupa dovodi do nužne zamjene nekim drugim kotačima (ima li Italeri neki deal i sa proizvođačima aftermarket kotača?). Spiner ima pogrešan oblik, što dosta kvari "opći" izgled Messera, otvori za stajni trap su previše udaljeni od simetrale trupa i toliko su preveliki (Detalj A) da čak i prelaze preko one linije panela tik uz napadni rub krila (Detalj B). Još su neki detalji (da ne nabrajam sada sve) premali, preveliki i/ili pogrešnog oblika. Ima tu i nekoliko zadovoljavajućih dijelova. Tako su npr. pod cockpita i palica sasvim O.K., a meni se posebno sviđaju poklopci noga stajnog trapa – fini su (tanki), reljefni s unurašnje strane i blago savinuti. Prozirni dijelovi (poklopac cockpita) su malo predebeli, ali čisti, pa se mogu smatrati zadovoljavajućima.

 

Naljepnice:

Naljepnice su standardne Italerijeve kvalitete (tisak: Zanchetti), preklop boja je skoro savršen, sadrže stencile, a broj opcija je i više nego zadovoljavajući. Njemačke su opcije "bijeli 9" iz 7/JG27 (Grčka, 1944) i "crni 29" iz Jagdfliegerschule u Plzenu (svibanj 1945). Finska verzija je iz 1948 (dakle, kružne oznake), a švicarska iz 1944. Boje su, nažalost, dane samo preko standardnog Model Mastera, pa su tako RLM74 i RLM 75 prevedeni kao FS36231 i FS35237, RLM76 je FS36375, a RLM81 je FS30117. No, pretpostavljam da će onima koji će biti zadovoljni sa kotačima, cockpitom i spinerom, i ove boje izgledati sasvim uvjerljivo.

 

Sastavnica:

Sastavnica je standardana Italerijeva – dugačak papir presavinut nekoliko puta na veličinu A5. Izuzetno kratki tekst o samom zrakoplovu (na 11 jezika) i nije problem, jer se radi o općepoznatom i sveprisutnom Messeru. Slijed konstrukcije (sa bojama sitnih dijelova) i sheme bojanja su vrlo pregledni.

 

Preporuka:

Znate li nekoga tko bi kupio aftermarket motor DB605 u 1:72 i ugradio ga u maketu koja ima 5 umjesto 7 linija panela na zadnjem dijelu trupa i kojoj je 90% svih dijelova premalo, preveliko i/ili pogrešnog oblika? Ako znate takvog maketara, onda je ovo prava maketa za njega. Naime, Italeri mu je skratio muke izrezivanja poklopca motora (što ipak ne znači da mu je detaljirao unutrašnju stranu tog istog poklopca). Isto tako, ako je netko zadovoljan cockpitom prepunjenim lubenicama i tankim remenjem na sjedalu, koje seže samo do pola, Italeri mu je omogućio otvoren cockpit (poklopac je trodijelni).
Ako pak takav maketar ne postoji, onda ovu maketu preporučam početnicima (8-15 godina) i onima koji, po vlastitom priznanju (gospodin McDougal), ne znaju skoro ništa o Messerschmittu 109 (ne prepoznaju taj zrakoplov na prvi pogled, nemaju nacrte i ne žele ih potražiti na netu), ali ipak pišu recenzije i hvale ovu maketu riječima:

"…The lower wings also have sidewalls to the wheel wells and a nice bit of interior detail is molded onto the inside of the corresponding upper wings...
…A superb looking kit. The detailing and quality of the molding is fantastic. Indeed I have no hesitation in saying that it surpasses Hasagawa and is easily the equal of Tamiya’s new 1/72nd scale releases." ( http://www.fortunecity.com/meltingpot/portland/971/Inbox/a-c/bf-109g-6-i.htm )

Gospodinu McDougalu i gospodinu Laceyu, koji kaže “…it makes a comparative Hasegawa offering pale by comparison. Once again, Bravo Italeri!” (http://www.fortunecity.com/meltingpot/portland/971/Inbox/a-c/bf-109g-6_2-i.htm), želim još puno ovakvih maketa, a nama svima ostalima želim da se proizvođači konačno počnu ponašati pošteno prema kupcima maketa, da ne rade namjerne greške sa ciljem nezamjeranja konkurenciji i da jednog dana konačno dočekamo da barem za “opće” zrakoplove (Messer, Spit i sl.) ne vrijedi “ako želiš svih 7 linija panela na trupu – kupi si Tamiyu”.

 

Korištena literatura:

 

Messerschmitt Bf-109, Ledwoch, Skupiewski, AJ-PRESS
The Messerschmitt 109 G, Profile 113, Smith, Primmer
Messerschmitt Bf-109 G ATL 6/90
Crteži Klausa Niske sa neta

 

Ocjena:

+

 

Damir Stanzer