Tamiya M-36 Jackson

1/35 No. 89553

 

OPIS MAKETE

Kako je ovo stara Tamiyina maketa za koju je kalup napravljen daleke 1973. godine, nisam očekivao neku naročito kvalitetnu maketu, međutim bila je jedina koja se mogla u to doba nabaviti, pa sam je ipak uzeo. Danas se kao novitet može kupiti Tamiyina maketa izlivena u novom kalupu, međutim njezina visoka cijena mi je djelovala prilično odbojno.

I doista, maketa je prilično siromašna s detaljima, a i oni koji su prisutni (alat, ručke, rukohvati…) su prilično neuvjerljivo i loše izvedeni. Dimenzijama se nisam bavio jer što je tu je, dimenzije se ne mogu bitno popraviti. Također, po starom Tamiy-inom receptu, maketa je pripremljena za ugradnju elektromotornog pogona što još više otežava sastavljanje makete jer je potrebno zatvoriti prilično velike rupe koje ostaju oko pogonskih kotača. Možda najveći nedostatak je loše izveden prednji dio tenka u kojem je smješten diferencijal, gdje je gornji dio preplitko izveden. Isto tako, za one koji žele napraviti američku verziju, problem će biti potpuni nedostatak detalja u otvorenoj kupoli. Međutim kako sam ja otpočetka htio napraviti hrvatsku tj. verziju bivše Jugoslavije, probleme s kupolom sam izbjegao jer ona ima zatvorenu kupolu, ali s time sam navukao hrpu drugih problema. Naime, hrvatska verzija ima par većih izmjena u odnosu na američku:

-potrebno je napraviti pokrov kupole sa svim detaljima na njoj,
-napraviti štitnike prednjih svjetala,
-treba dodati kutijasto izbočenje na stražnjem donjem dijelu tenka,
-izrezati dio oklopa na stražnjem dijelu tenka i zamjeniti ga rešetkama koje se također moraju samostalno izraditi.
-zamjeniti prednje blatobrane.

U ovom trenutku moram spomenuti da je i Jugoslavenska verzija imala dvije izvedbe koje su se razlikovale po štitnicima svjetala, obliku donjeg bočnog dijela oklopa, nedostatku plinske kočnice na cijevi (govori se i o ugradnji motora iz T-34 ?)… Osim toga Jacksson-i su se uostalom kao Sherman-i razlikovali od serije do serije po opremi. U potrazi za fotografijama primjetio sam različite izvedbe pa tako: neki nemaju nosače na bokovima, imaju različite vrste kotača, različite modele držača za cijev, raspored alata itd. Sve to nudi maketarima veću slobodu izražavanja i olakšava im potragu za dijelovima koji su u originalu loše izveden.

Na podvozje nemam nekih primjedbi sve izgleda koliko-toliko uvjerljivo i na njemu nisam vršio izmjene. Iako su od gumenih traka, gusjenice su vrlo dobre i detaljno izvedene.

Oznake su za tri jedinice:701, 705 i 814 Tank Destroyer Batalion, a kvaliteta im je dosta loša jer nisu centrirane na filmu, te većina bježi izvan površine filma.

SASTAVLJANJE

Rasprava o kvaliteti spajanja pojedinih dijelova mi se (osobito kod oklopa) čini bespotrebna jer kod ovakve prerade ostaje vrlo malo originalnih dijelova i to uglavnom onih većih koji se lako mogu sklopiti, a eventualni nedostatci popraviti.

Na tijelu tenka je za početak potrebno skinuti sve površinski izlivene detalje, te zakitati rupe u koje se montiraju svjetla i štitnici svjetala jer su oni izliveni predebelo pa su i rupe dosta velike, a za hrvatsku verziju su nepotrebne i na krivom mjestu. Rupe u koje se stavljaju alke za prenošenje tenka i kupole ostavite kakve jesu. Naime, iako su i one prevelike, tu pomaže jedan trik; kada ih zaljepite oko spoja namotajte malo plastičnog sprua (vrlo tankog) prethodno malo namočenog u nitro razrjeđivaču da omekša. Nakon toga kistom dodajte još nitra da se namotani sprue rastopi u jednoličnu masu. Na taj se način zatvori spoj i dobije se pravi izgled kao da je alka zavarena. Na isti način sa spruom sam isticao varove po cijelom tenku.


Kako sam već spomenuo postoji par stvarno problematičnih mjesta na koje treba obratiti posebnu pozornost. Kao prvo prednji dio okopa u kojem je smješten diferencijal. Na gornji dio gdje su vijci za spajanje na tijelo tenka zalijepio sam dio izvađen iz Dragonovog kita ( Sherman Easy eight) koji je kao stvoren za to mjesto. Razliku u visini sam ispunio plastikom i kitom, a rezultat je bio savršen. Drugo je krov kupole koji je nepravilnog šesterokutnog oblika. Uz mnoštvo fotografija, koje su slikane na jednom uništenom M-36, iz par pokušaja uspio sam napraviti krov zadovoljavajućih dimenzija od plastike, a detalje na njemu od metala i plastike. Treće su prednji farovi i njihovi štitnici. Nosače farova sam napravio od plastike, farovi su od Opela Blitz-a na koje su dodani prozirni dijelovi vlastite izrade. Štitnici su malo veći problem, a ja sam ih radio lemljenjem od spljoštene žice i ljepljenjem od plastike. Za one koji misle da je to neizvedivo preporučam izradu druge verzije kod koje su štitnici jednostavnog kutijastog oblika od limova. Četvrto su rešetke na stražnjem dijelu vozila kojih nema na američkoj verziji i kutijasti dio ispod njih koji uopće nije prisutan u kitu iako dio postoji na američkim verzijama. Kutijasti dio nije problem jer je pravilnog oblika, a djelomično je i skriven ispod rešetki. Rešetke su ipak malo veći izazov. Ja sam ih, opet uz fotografije, izradio ljepljenjem na podlogu od debljeg komada plastike i prilično sam zadovoljan kako su ispale. Usput rečeno ispod rešetki su ispušne cijevi koje su u originalu neodgovarajućeg oblika i položaja i koje sam izmjenio, ali ako radite tenk sa spuštenim rešetkama ispuh se niti ne vidi pa mogu ostati i one originalne. Uz promjenu položaja alata to su otprilike izmjene da bi se dobila hrvatska verzija.

Međutim, kako sam već rekao, maketa je prilični siromašna s detaljima pa se radi uvjerljivosti mnogi moraju dodati ili izmjeniti. Treba dodati nosače za alat, ručke na motornom dijelu i poklopcima vozača i radio operatera, ručke za zatvaranje rešetki na motornom dijelu, bočne rukohvate na kupoli, stražnja svjetla (iz već spomenutog kita) i njihove štitnike, stalak za Browning na kupoli i njegove nosače kada je rastavljen, držač cijevi, prednje blatobrane, nosače sajli, antenu; preraditi uređaj za gašenje požara i rezervne članke gusjenica itd… Kao poseban problem su se pokazale šarke na poklopcima vozača i radio operatera. Naime izlivene su plitko i vodoravno, pa ih treba skroz skinuti, dok su prave podignute pod kutem. Nakon par pokušaja izbrusio sam ih od punog komada plastike, a što se još tiče poklopaca vozača i radio operatera potrebno je dodati poklopce na periskope.


 

BOJANJE I OZNAKE

Maketa je pošpricana Revell-ovom semiglos 362 bojom da bi odgovarala JNA smb boji. Možda je potrebno dodati nešto bijele jer je, u početku dobra nijansa, nakon nekog vremena potamnila. Na kupoli je šablonom nanesen bijeli četveroznamenkasti broj koji je JNA koristila za označavanje oklopnih vozila rezervnih jedinica. Na tijelo i kupolu su rukom nanesena velika žuta slova HV za raspoznavanje vozila. Na kraju je maketa postarana nanošenjem hrđe,a špricanjem je postignut izgled prašine.

 

SAŽETAK

Na kraju zaključak je sljedeći; potrebno je dosta truda i vremena da bi se od ove prilično loše makete napravilo nešto dobro. Međutim, vjerujem da pravim maketarima i zaljubljenicima u oklop (osobito hrvatski) to neće predstavljati neki problem.
Pri izradi su mi uvelike pomogli i squadronov M4 Sherman walk around, slike s interneta, te najviše fotografije uništenog M-36 snimljene uz pomoć kolega maketara Predraga Jelića i Srđana Bartulića. Stoga ako itko ima nekih pitanja ili mu je potreban savjet u vezi ovog vozila može mi se slobodno obratiti na jedan od mailova:


domagoj.slijepcevic@msan.hr ili
rafael.slijepcevic@sk.htnet.hr