Morane-Saulnier MS-406 u mjerilu 1:72

 

 

Malo o tipu:

MS-406 je jedan od meni najdražih zrakoplova. Možda je to zbog njegovog simpatičnog "kutijastog" izgleda, a možda i zbog sažaljenja nad njegovom ne baš glamuroznom sudbinom. To je jedan od onih klasičnih lovaca koji su bili "in" u vrijeme mira, a u vrijeme rata su već bili zastarjeli (npr. PZL-11, Avia B-534, P-36..). Da je MS-406 ušao u upotrebu 1935. (kada je poletio prvi prototip), ili da je rat počeo 1938. godine (kada su isporučeni prvi predserijski MS-406), možda bi ga mi danas svrstavali među slavne ratne lovce...

No, u vrijeme njemačkog napada na Francusku (svibanj. 1940.), bio je već nadmašen od strane većine modernih lovaca. Imao je preslab motor (HS 12Y.31 od 860 KS) i preslabo naoružanje, a jedino je dobra pokretljivost iskusnim francuskim pilotima pružala nekakve mogućnosti opstanka na surovom francuskom nebu 1940. godine, na kojemu su čak i njemački bombarderi bili brži... Ukupni rezultati tog "radnog konja" zračne bitke za Francusku su za lovca-presretača vrlo slabi. Zabilježeno je 191 obaranje njemačkih zrakoplova (+ 89 nepotvrđenih), za što je plaćena visoka cijena: od ukupno 144 poginula francuska pilota tijekom bitke za Francusku, 75 ih je poginulo upravo na MS-406. U zraku je uništeno 150 Moranea, a na zemlji još stotinjak...

Tijekom rata su Francuzi nastavili koristiti MS-406 (Vichy, Indokina, "Slobodni Francuzi" na Bliskom istoku) za "sporedne zadatke". Nijemci i Talijani su izvjestan broj koristili u trenažne svrhe, imali su ih i Turci (30 komada isporučeno 1940. godine), Švicarci (proizveli po licenci 82 komada MS-406 pod imenom D-3800, te 207 komada modificiranog D-3801 sa jačim motorom i još nekim strukturnim izmjenama), a narudžbe Poljske (160 komada!), Litve (13 komada) i Jugoslavije (25 komada) nisu realizirane. Posebnu priču predstavlja Finska, koja je MS-406 i njegove podtipove i konverzije koristila u najvećem broju (osim samih Francuza) i to relativno uspješno. Slabost ruskog zrakoplovstva u prvim godinama rata omogućila je finskim pilotima dobre uspjehe na MS-406. Sredinom rata su Finci odlučili poboljšati MS-406 ugradnjom zarobljenih ruskih motora VK-105P (dobivenih od Nijemaca). Jači motor i izmijenjen prednji dio trupa su znatno poboljšali sposobnosti "kutijastog" zrakoplova, ali se novi "super-Morane" (Mörkö Morane) pojavio prekasno da bi znatnije sudjelovao u borbama. Finci su na svim varijantama i podvarijantama MS-406 skinuli 123 neprijateljska zrakoplova, uz gubitak 25 morana u zraku.

Nama je najzanimljivija pomalo ponižavajuća epizoda sa NDH. Morani, koji su već 1940. godine bili zastarjeli za presretačke svrhe i koji su nakon pada Francuske završili u njemačkim trenažnim jedinicama, na kraju su (iz njemačkih trenažnih jedinica) isporučeni Zrakoplovstvu NDH radi klasične lovačke obrane! Nekoliko ih je palo u ruke partizana, a navodno je 1944. godine partizanski pilot na MS-406 postigao nekoliko zračnih pobjeda…

 

SMER vs. Hasegawa

 

Makete:

Francuski proizvođač Heller, koji je davnih dana stvorio čitav niz maketa francuskih zrakoplova, svakako nije mogao izbjeći MS-406. Iako pati od klasične bolesti maketarskog standarda šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća – slabe razine detalja, ipak se radi o relativno dobroj maketi. MS-406 spada u red onih Hellerovih maketa koje imaju relativno pogođen oblik i unikatan način dočaravanja površine – niti izbočene niti ugravirane linije, nego pokušaj dočaravanja realnog stanja stvari. Hellerovu maketu već 30-tak godina proizvodi češki proizvođač SMÉR, pa u daljem tekstu govorim o SMER-ovoj maketi (na fotografijama: slovo S). BTW: Ovo E sa crticom se inače čita "JE", dakle SMÉR je SMJER.

 

Hasegawina maketa (na fotografijama: H) je klasično japanska – čista, glatka i ugravirana. Razina sitnih detalja je bar za klasu veća od Hellerove, iako cockpit iziskuje obogaćivanje. Kutija je luksuzna, dekali klasično hasegawski izdašni, ali debeli...

SMER-ova maketa ima 40 dijelova na jednom stablu (+ prozirno), a Hasegawina maketa ima 38 dijelova razmještenih na 3 stabla (+ prozirno).

Cockpit:

Hasegawa daje pristojan pod, stick i relativno dobro sjedalo. Bočnih detalja nema, a instrument ploča je glatka, sa mogućnošću lijepljenja dekala sa instrument-pločom. Taj dekal je, nažalost, prilično proizvoljan. SMER daje katastrofalno sjedalo, a uopće nema poda, sticka, bočnih detalja niti instrument ploče. Obje makete imaju one "rašlje" iza sjedala, a taj stražnji prostor je pokriven "pločom" (nerealno, jer je taj prostor u stvarnosti otvoren). SMER-ov prozirni poklopac je dvodijelni i pogrešnog je oblika (prednja površina vjetrobrana je trokutasta, a treba biti pravokutna). Hasegawin je OK.

Sve u svemu, kod SMER-a je nužno napraviti čitav cockpit, a kod Hasegawe bi bilo dobro doraditi stvar, jer je, zbog veličine poklopca, unutrašnjost dosta vidljiva. I u jednom i u drugom slučaju pomaži metali...

 

Podvozje:

SMER-ovi stajni trapovi su bolna točka čitave makete. Kotači uopće nemaju nikakve felge, glavna noga stajnog trapa je pojednostavljena i preduga (treba ju skratiti), a poklopac je najbolje izrezati iz komada stirena. Hasegawini kotači su točni, glavna noga stajnog trapa i poklopac su OK. Sporedna (potporna) "grana" stajnog trapa je bolja kod SMER-a. Obje makete imaju "crnu rupu" za kutije stajnog trapa, tako da bi zahtjevniji trebali sami izraditi onu oblu unutrašnjost (što nije nimalo lak zadatak).

 

Ostali sitni dijelovi:

Propeleri su otprilike točni na obje makete (Hasegawa mrvicu bolja). Hasegawin spiner je malo preuzak u promjeru, ali je sam za sebe bolji od SMER-ovog koji je dovoljno širok, ali prenizak. SMER-ov bi mogao biti bolji od Hasegawinog ako mu se doda još jedan prsten na spoju sa trupom.

Podtrupni hladnjak ("izvlakač") je na prvi pogled OK na obje makete (Hasegawin je višedijelni).

 

Površinski detalji:

Hasegawa je potpuno čista, klasično ugravirana i, kao takva, nema alternativu za one maketare koji rade jedino čiste i ugravirane makete. Za one maketare koji žele što vjerniju reprodukciju stanja na stvarnom zrakoplovu je situacija nešto zamršenija. Idealna površina makete bi bila nekakva kombinacija ove dvije makete. SMER je na više mjesta (prednji dio trupa, rep, slivnici..) napravio vrlo lijepe i uvjerljive "stepenice", koje izgledaju puno bolje nego hladne ugravirane linije kod Hasegawe. Pokušao je simulirati i "klavirske šarke", koje zapravo predstavljaju veći dio linija panela bokova prednjeg dijela trupa. Nažalost, te šarke su predimenzionirane i ne baš uvjerljive. Hasegawa je istu stvar pokušala dočarati, naravno, ugraviranom linijom. Netočno, ali iz daleka svakako izgleda bolje nego kod SMER-a. Rebrasti bokovi zadnjeg dijela trupa su OK na obje makete.

 

Površina krila je na stvarnom MS-406 prekrivena "trakicama" koje strše iznad površine. Hasegawa je to opet uradila ugraviranim linijama. SMER-ove linije strše iznad površine, ali bi trebale dopirati bliže napadnom rubu krila... Neka kombinacija SMER-a i Hasegawe bi svakako bila idealna, a ovako čovjek treba odlučiti hoće li zažmiriti na duljinu SMER-ovih trakica, ili na neizbočenost Hasegawinih. Najzagriženiji mogu lijepiti vlastite trakice od stirena na Hasegawu, ili koristiti PART-ove metale.


Za maketare kojima su bitni milimetri:

Raspon krila obje makete je gotovo savršen, a oblici dosta vjerni (ako ćemo vjerovati crtežima u PKR-u). Oblik trupa Hasegawe je gotovo savršen, jedino je sve mrvicu predimenzionirano. SMER ima manji problem ispod nosa, rješiv problem kosine trupa ispred vjetrobrana i veliki problem kompletnog oblika vertikalca. Oni zahtjevniji, naravno, čitav rep mogu ispravljati, ali je moj savjet samo odrezati vertikalno kormilo (koje je zaista vidljivo preusko) i napraviti novo, što i nije preveliki posao. Crteži MS-406 objavljeni na raznim mjestima se međusobno razlikuju, pa je sasvim moguće da je SMER-ov vertikalni stabilizator točan, a Hasegawin ne.. (tko zna, možda je francuski Heller imao točne crteže francuskog MS-406 pri projektiranju makete..). Ono što je bitno naglasiti jest da se, osim tog repa, polutke trupa obje makete sasvim dobro međusobno podudaraju. Na fotografiji su polovice trupa uspoređene sa nacrtom iz PKR-a (žuta linija).

 

Raspored linija panela je na obje makete podudaran sa crtežima iz PKR-a, osim nekoliko stvarčica na SMER-ovoj maketi koje su malo lijevo ili desno, te spomenutih "trakica" na krilima.

Zaključci:

Hasegawinoj maketi bih dao bar jednu i pol ocjenu više. Ovu jednu ocjenu više zbog kotača i poklopca kabine, koji su zapravo najveći problemi SMER-ove makete. Još pola ocjene više za Hasegawu nose nešto točniji oblik (zbog SMER-ovog repa), ispunjeniji cockpit, te čistoća makete (miriši na fino sklapanje). Sve to skupa u vremenu današnjih standarda može vući na recimo:

Hasegawa

+

 

SMER

-

Što se preporuke tiče, stvar je malo složenija nego bi se dalo naslutiti iz ocjena. SMER-ovu maketu možete relativno jednostavno nabaviti (prodaje se preko WEB-shopova) i jeftina je. Hasegawina maketa spada među "fantome" i jako ju je teško nabaviti. Koliko ja znam, moguće ju je nabaviti preko nekih privatnih kanala (e-bay) ili shopova koji prodaju "opskurne" subjekte i najčešće je dosta skupa. Ukoliko se ne želite pretjerano mučiti sa ispravljanjem SMER-a, a zadovoljni ste sa vanjskim izgledom Hasegawe, vrebajte neko vrijeme za tastaturom i naručite Hasegawu (koštat će vas, bez poštarine, 120-150 kuna). Možete nabaviti i Eduardove ili PART-ove metale, s time da osim detalja cockpita, PART-ovi metali imaju i trakice za krila. Ukoliko ne želite čekati da Hasegawa negdje naiđe, sviđa vam se SMER-ova površina, a želite uložiti nešto truda, kupite si SMER-a (za 40-50 kuna). Problem spinera treba riješiti dodavanjem diska na spoju s trupom, problem poklopca cockpita se može riješiti kupnjom Pavlinog vacu-poklopca (koji je inače namijenjen Hasegawi) ili "žmirenjem" na netočan vjetrobran, a problem repa izradom novog kormila. Noge stajnog trapa treba skratiti, možda se može napraviti i novi poklopac stajnog trapa, a najveći problem ostaju sami kotači. Treba negdje naći nove kotače koji imaju felge sa 6 rupa. Predlažem kotače Messerschmitta Bf-109 E ili F verzije. Nisu u dlaku isti, ali će poslužiti...

Pojednostavljeno rečeno, Hasegawa je namijenjena onima koji su zaista vrlo jako zagriženi za MS-406, ili su na nju negdje slučajno naletjeli (a nije im problem dati 20 ili 30 USD za jednomotorca u 1:72). SMER je za sve ostale.

 

FROG/Novo

Da ne bi ostalo zaboravljeno: postoji i treća plastična maketa MS-406 u mjerilu 1:72. Davnih dana ju je na tržište izbacio engleski Frog, a kasnije ju pakirao ruski NOVO. Neke od maketa spomenutog dvojca su sasvim solidne (pa im je Academy samo ugravirao linije panela i prodaje ih još i danas..), neke su jedine makete pojedinih tipova (pa ih ne možete izbjeći ako ste zainteresirani za te tipove), a neke svakako treba izbjeći ako postoji alternativa... Frogov MS-406 spada u ovu treću kategoriju. Dimenzije, oblici i detalji ove makete nisu na razini koja iziskuje neku dublju analizu. Zato prilažem samo fotke:

 

Damir Stanzer