Octopus (Pavla)

Grumann F7F-3N
Tigercat

No. 72 018 scale: 1/72


1940. godine Grummanov dizajnerski biro, za potrebe američke mornarice
(U S Navy), započeo je rad na projektu G.51. Jednosjednom dvomotornom lovcu-bombarderu s tzv. trocikl stajnim trapom, koji bi bio smješten na nosaču aviona.

U ljeto 1941. godine, zapovjedništvo američke mornarice donosi odluku o gradnji dva prototipna aviona sa oznakom XF7F-1. Prvi zrakoplov, sa motorima P & W R-2800-22 W, polijeće 3. listopada 1943. godine.
Tada već tradicionalno novi Grumman-ov lovac dobiva ime s "mačjim" (cat) dodatkom u imenu, Tigercat.

Prije prvog probnog leta prototipnog aviona Grumman potpisuje ugovor (nikad dokraja realiziran) sa US Marine Corps za 500 primjeraka Tigarcata, koji su trebali biti zračna potpora marinskim snagama na kopnu u operacijama protiv japanskih snaga smještenih na pacifičkim otocima. Sam ugovor bio je prekasno materijaliziran, tako da su prvi zrakoplovi ušli u sastav USMC pred kraj rata (WW II).

Prvih 33 aviona F7F-1 bili su isporučuni u travnju 1944. godine. Narednih 35 aviona bili su modificirani u (probnu) prototipnu verziju noćnog lovca XF7F-2N s radarom AN/APS-6, čija je antena bila smještena u prednjem dijelu nosa aviona. Radarski operator bio je smješten u posebnoj kabini iza pilotske. Zbog ugradnje radara uklonjeni su mitraljezi (4x 12,7 mm) iz prednjeg dijela trupa, tako da je zrakoplov zadržao (samo) naoružanje smješteno u krilima (topovi, 4x 20 mmm). Zadnjih desetak aviona ove verzije dobilo je nove nosače (Mk 9 single post) raketa tipa Hvar i izbočena navigacijska svijetla na krajevima krila. 30 zrakoplova bilo je isporučeno kajem 1944. godine, a narednih 34 u ožujku 1945. godine.

Iz ove verzije aviona (kasnije 1946.godine) razvijena je verzija F7 F-2D, sa pilotskom kabinom F8F Bearcata na leđina (iza pilotske kabine F7 F), koja je služila za testiranje radio navođenih projektila .
Slijedeće proizvedenih 189 aviona bili su lovačko-bombarderski jednosjedi s oznakom F7F-3, koji su dobili nove motore P & W R-2800-34 (kasnije i P & W R-2800-34 W ), vračeno naoružanje u prednjem dijelu trupa (mitraljezi 4x 12,7 mm), veči podtrupni spremnik goriva, novi veči vertikalni stabilizator, neki od aviona ove verzije i nove Hamilton elise sa ravnim završetkom.
Poslijeratna proizvodnja Tigercata započinje sa 60 primjerka verzije F7F-3N
noćnog lovca opremljenog radarom SCR-720 sa antenom smještenom u prednjem dijelu nosa aviona (produženim za 430 mm), s dodatnim malim doljnim ispupčenjem na nosu, naoružanje je zadržao u korjenima krila (topovi 4x20 mm), izbočena navigacijska svijetla na krajevima krila.

Nakon izbijanja krize u Koreji, 19. rujna 1950. godine iz Japana na korejski aerodrom Kimpo, K-2 baza, prebačen je VMF(N)-513 squadron u čijem su se sastavu nalazili i zrakoplovi F7F-3N Tigercat.
1.rujna 1951.godine na rutinskom zadatku posada aviona F7F-3N; E.B.Long i R.C.Buckingham, oborila je Sjeverno korejski laki bombarder Po-2. To je ujedno i prva zračna pobjeda F-F3N Tigercata.
Dvadesetak dana kasnije to isto polazi za rukom i posadi F7F-3N; E.A. Vam Gundy i T.H. Ullom.

Manji dio poslijeratnih aviona F7F-3 modificiran je u zrakoplove za elektronsko F7F-3E i foto F7F-3P izviđanje.
S radom na verziji F7 F-3N, sredinom 1945.godine, započinje rad na verziji F 7F-4N nočnog lovca, ujedno i zadnjoj ovog aviona.
Za razliku od svog prethodnika, F7F-4 N dobiva novi auto pilot P-1, usavršeniji radar AN/APS-19 , nos aviona ostaje isti kao kod predhodnih verzija (F7 F-2N, F7 F-3) i novu repnu kuku (Tail Hook). Proizvedeno ih je nekoliko desetaka, prvenstveno namjenjenih za potrebe US Navya.
Sredinom mjeseca svibnja 1950. godine jedan primjerak ove verzije aviona pojavljuje se i na korejskom ratištu
Avioni Tigercat zadržali su se u naoružanju (US Navy, US Marine Corps) do kraja pedesetih godina, kad su zamjenjeni modernijim.
Nakon korištenja u mornarici (US Navy) i marinskom korpusu (US Marine Corps), nekolicina modificiranih Tigercata korištena je i u civilnom zrakoplovstvu (protupožarnim akcijama, zračno snimanje terena za potrebe kartografije i sl), a poneki primjerak i danas leti.

Tehničke karakteristike:

Tip: dvomotorni lovac (noćni) - bombarder, smješten na nosačima aviona (bazama na kopnu)
Raspon krila: 15.70 m
Dužina zrakoplova: 13.83 m, (F7F-3N) 14.27 m
Visina : 5.05 m
Motor: (F7F-3N) P&W R-2800-34 W
Brzina: maksimalna 700 km/h, krstarenja 357 km/h, radijus 1931 km, plafon 12. 405 m
Naoružanje: 4x 0,50 in (12,7 mm) i 4x 20 mm (u korjenu krila,
F7F-3N: 4x 20 mm (u korjenu krila)

Ovo je jedna od novijih maketa, poznatog češkog proizvođača iz Ostrava Pavle, serije Octopus. Ili bolje rečeno; radi se o maketi firme Octopus u distribuciji firme Pavla. Jednu i drugu tvrdnju možemo uzeti za točnu (prema ljudima iz Orstrave).
Na ovom početku još je važno napomenuti, prema tvrdnjama starijih maketara, da sam raspored dijelova na okvirima (granama) podsjeća na staru maketu F7F-3 N firme Frog u istom mjerilu.
Maketa je ugravirana. Sadrži šezdesetak dijelova, izrađenih u tehnikama resin (unutrašnost pilotske kabine i kabine radarskog operatora, osovine elise, dijelovi noge stajnog trapa, motori, pilotska sjedišta, kotači osim prednjeg nosnog), vacu ´n form (vjetrobransko staklo, pokrov pilotske kabine i kabine radarskog operatora), injection; osnovni dijelovi (dijelovi trupa, krila, gondole motora, osnovni stajni trap, prednji kotač stajnog trapa, unutrašnjost stajnog trapa, elise, kontrolna ploča u pilotskoj kabini, podtrupni tank za gorivo … ).

Dimenzije makete, približno su točne : dužina: 198 mm (14 270 mm) - 0,6 mm
raspon krila: 219 mm (15 700 mm) + 1 mm

Izrada dijelova makete je solidna. Na ponekim dijelovima može se naći srha (ostataka viška plastike od lijevanja). Graviranje (panelizacije) makete isto tako je solidna (tanko urezane linije). No, na nekim mjestima fali poneka zakovica, kako bi podigla vizualnost same makete.
Osim vizualno dobrog izgleda, maketa ima ponešto i nedostataka.

Unutrašnjost pilotske kabine i kabine radarskog operatora: večina dijelova je resinska (sjedišta sa pojasima, pod pilotske kabine i bočne konzole, nišan, prednji zid radarskog operatora sa instrumentima), dok su pilotska palica, instrument ploča,
zadnji zid pilotske i kabine operatora s naslonima za glavu, pod kabine operatora izrađenji injection tehnikom.
Svi ti dijelovi su izrađeni dobro, ali ipak poneki dijelovi (detalji) nedostaju. Pedale u pilotskoj kabini i bočni interijeri u obje kabine. Bilo bi bolje, da je proizvođač neke detalje dao kao etkane dijelove (npr. Instrument ploču, pedale, pojase).
Trup: osnovna panelizacije je točna, na krajevima trupa, ima nešto srha. Sitne korekcije oko panelizacije trebalo bi napraviti prema crtežima ili fotografijama.
Vjetrobransko staklo , poklopac pilotske kabine i kabine radarskog operatora: izrađeni su korektno u vacu ´n form tehnici.
Motor: 2 x (P&W R-2800-34 W) resinski, izrađen korektno, detaljiranje po želji ili kako sam proizvođač makete nudi, kao alternativu, kupnju resinskog detail set motora (Pavla: P&W R-2800-34 W detail set No. 7217 )
Gondole motora: solidno izrađene i gravirane.

Elisa: izrađena u resinu: osovina elise x2 i injection: krakovi elise x6. Sam izgled i dužina krakova elise izrađeni su korektno.
Krila: osnovna panelizacije je točna (kao i kod trupa), na krajevima krila ima nešto srha. Sitne korekcije oko panelizacije trebalo bi napraviti prema crtežima ili fotografijama.

Unutrašnjost stajnog trapa: dijelovi su izrađeni korektno. Ipak potrebno je poslužiti se fotografijama ili crtežima, kako si se unutrašnjost malo dotjerala detaljima, da ne izgleda tako isprazno.

Stajni trap: noge stajnog trapa izrađena korektno u resin i injection tehnici. Solidno detaljirane. Na dijelovima stajnog trapa izrađenim u injection tehnici ima nešto srha. Izrada kotača osrednja, po volji potraga za novim resinskim kotačima.

Dekali: solidni, tanki, boje dekala korektne, proizvod firme Extratech. Proizvođač nam nudi dekale za dva F7F-3 N Tigercata:3

  • Ljeto 1952, crni F7F-3 N WF/24 “Linda”, VMF(N) -513 Sqdn baza K-6 Pyongteak airfield, Korea

  • Svibanj 1950, LT/17 (BuNo 80590), US Marines VMF(N)-53 Cherry Point MCAS Base, North Carolina.

Sastavnica: formata A5 na desetak stranica. Pregledna, sa šturom poviješću samog aviona, pregledom dijelova i fazama sastavljanja makete, shemom bojanja i označavanja makete.

Finale:

Opći dojam makete je solidan. Poneki detalji nedostaju. Antene, topovi, ispušne cijevi motora. Proizvođač na sastavnici nudi samogradnju tih dijelova, mada se i sam mogao potruditi napraviti ih, za cijenu makete od dvadesetak USD (potražiti negdje jeftiniju maketu).

Osim osnovnog sastavljanja makete, za nešto više detaljiranja morat ćete se sami snaći (po želji). Uz samogradnju detalja, kod ove makete dobro bi došao (uz malo dorade) i vrlo kvalitetan set Airesovih detalja (Aires detail set No. 7018) za Revellovu (Monogramovu) maketu F7F-3; resin i etkani dijelovi (motori, unutrašnjosti stajnog trapa, pilotske kabine, oplata motora…).

Eto maketarskog posla za narednih par mjeseci.

Maketu preporučujem nešto starijim i iskusnijim maketarima .


Ocjena makete:




(kupiti, ako vam je neophodna maketa ovog aviona)

 


Literatura:

David Mondey : The Concise Guide to American Aircraft of World War II A.Jarski: Monografie lotnicze Grumman F7F TigercatW E Scarborough : Squadron/signal publication (aircraft number 79) F7 F Tigercat in action