Tamiya

Ilyushin IL-2 Shturmovik

1/72, No. 81

Iljušin Il-2 Šturmovik (Ilyushin Il-2 Shturmovik), ili "leteći tenk", jedan je od najboljih, ako ne i najbolji jurišni avion Drugog svijetskog rata.

U proljeće 1938. konstruktor Sergej V. Iljušin počeo je raditi na prototipu dvosjednog oklopljenog aviona za napade na zemaljske ciljeve, na bojištu. Ujedno to je bio Iljušinov odgovor na izazov pred kojim su drugi konstruktori u tadašnjem SSSR, a i šire odustajali. Većina tadašnjih avio konstruktora smatrala je da ne postoji kvalitetno konstrukcijsko rješenje postavljanja oklopnih ploča na jurišni avion, kako bi se zaštitio od protuzračne vatre. Iljušinov prototip trebao je imati, uprkos težini oklopa, dovoljno veliku brzinu, kako bi mogao obaviti svoj zadatak, i nakon toga vratiti se u bazu. Glavna novina Iljušinove konstrukcije bila je u tome, da su oklopne ploče koje štite pilota, posadu i osjetljive dijelove aviona dio noseće konstrukcije aviona. Kod sličnih aviona oklopne ploče stavljane su na osnovnu konstrukciju, što je imalo za posljedicu da su takvi avioni bili preteški, spori, time i ranjiviji.

Tridesetog prosinca 1939. godine prvi put je poletio prototip CKB-55i. Sovjetski vojni krugovi, koji su godinama testirali jurišne avione, pokazali su slabo zanimanja za ovaj avion, smatrajući da nema dovoljno jak oklop, niti kvalitetan motor s kojim bi postigao odgovarajuću brzinu. Oklop aviona CKB-55 bio je težak 700 kg, a motor AM-35 s 1350 KS je preslab za ovaj jurišni avion. Staljin je osobno intervenirao i zahtijevao da Iljušin napravi izmjene  na ovom avionu; od dvosjeda napravi jednosjed s jačim motorom AM-38 s 1600 KS i većim spremnicima goriva. Tako je nastao CKB-57, naoružan s dva topa SVAK kalibra 20 mm u krilima, umjesto četiri mitraljeza SKAS, kalibra 7.62 na predhodnom avionu (CKB-55). Težina bombi je ostala ista kao prije; 600kg, ali je avion umjesto bombi ispod krila mogao biti naoružan s 8 raketa RS-82 koje su upravo bile poboljšane.

CKB-57 je prvi puta poletjeo 12. listopada 1940. godine. Nakon uklonjenih nedostataka započela je serijska proizvodnja, koja se odvijala dosta sporo i u prvoj polovici 1941. godine sovjetskom zrakoplovstvo isporučen je manji broj ovih aviona. Iako se proizvodnja u ožujku 1942. godine uspješno odvijala, Iljušin se našao pred novim problemom. Il-2 je bio odličan, pouzdan jurišni avion, međutim bio je ranjiv kada bi ga neprijateljski avioni napali s leđa (zadnje strane). U borbenim jedinicama tehničko osoblje, mehaničari i oružari, počeli su sami raditi preinakena Šturmovicima;tako da su dograđivali kabinu za strijelca, a za strijelca postavili bi aviomehaničara.

Il-2 m3 poletio je u ožujku 1942. godine, a njegova proizvodnja pokrenuta je tek u listopadu iste godine. Kod novog Šturmovika strijelac je imao dodatnu oklopnu zaštitu i strojnica UBT kalibra 12,7 mm, na pokretnom postolju. Sredinom 1943. godine pojavljuje se na bojišnici Il-2 m3 s zamaknutim, strelastim krilima (za 15 stupnjeva unatrag), radi boljeg težišta aviona. Avion je i dalje usavršavan s jačim motorima, i jačim naoružanjem;topovima NS-37 kalibra 37 mm veće probojne moči. Ugrađen je i kontejner s 200 komada protutenkovskih kumulativnih bombi, kao i bacač koji je ispaljivao granate s padobranom, iza aviona, ako je bio napadnut. Od proljeća 1944. cijela konstrukcija aviona je metalna, bio je naoružan raketama od 132 mm, a imao je mogućnost nošenja bombi od 600 kg. Mornarička inačica Šturmovika imala je oznaku Il-2T, ispod trupa imao je nosače za torpeda od 550 mm.

Il-2m3 prestaje se proizvoditi u kolovozu 1944. godine. Do tada u svim inačicama proizvedeno je 36.163 aviona.

Nakon Drugog svjetskog rata, Il-2 Šturmovik još neko vrijeme ostaje u naoružanju sovjetskog zrakoplovstva, kao i u nekih drugih zemalja. JRV (Jugoslavensko Ratno Vazduhoplovstvo, kasnije RViPVO) imalo je 213 Šturmovika koji su ostali u naoružanju do 1954. godine (421. jurišni puk, 422. jurišni puk, 423. jurišni puk, 107. jurišni puk, 111. jurišni puk, 96. jurišni puk, 81. jurišni puk, 185. miješani puk). Danas se jedan primjerak ovog aviona nalazi u muzeju vazduhoplovstva u Beogradu.

Iljušin Il-2 m3 Šturmovik u muzeju vazduhoplovstva Beograd.

(Slika preuzeta sa stranice: forum.warthunder.com)

 

Osnovni tehnički podaci za Il-2 m3:

Posada: Dva, pilot i stražnji topnik

Dužina: 11,6 m

Raspon krila : 14,6 m

Visina: 4.2 m

Površina krila: 38,5 m2

Težina aviona : 4.360 kg

Težina punog aviona: 6.160 kg

Motor : 1 × Mikulin AM-38 F tekućinom hlađeni V-12, 1.285 kW (1.720 KS)

Maksimalna brzina : 414 km / h)

Radijus : 720 km (450 km)

Plafon leta : 5.500 m (18.045 ft)

Nosivost krila: 160 kg / m2

Snaga / Masa : 0,21 kW / kg)

2 × VYa-23 topova kalibra 23 mm, sa po 150 metaka

2 × ShKAS strojnice 7,62 mm, sa po 750 metaka

1 × Berezin UBT strojnica u stražnjem kokpitu 12,7 mm sa 150 metaka

Do 600 kg bombi i / 8 × RS-82 raketa 4 × RS-132 raketa

 

 

U drugoj polovici 2012. godine, u maketarskim dućanima, pojavila se Tamiyaina maketa aviona Il-2 Shturmovik (u daljnjem tekstu Šturmovik) u mjerilu 1/48. Svojim tehničkim rješenjima, kvalitetom detalja i lakoćom sastavljanja, oduševila je mnoge maketare. Jedina veće zamjerka, kod ove makete, bio je izgled vjetrobranskog poklopca kabine, koji se prema nekim maketarskim stručnjacima(?!) nalazio na ranijim inačicama ovog aviona(?!).

Početkom ove godine Tamiya je napravila maketu Il-2 Šturmovika u mjerilu 1/72. Kada otvorimo kutiju makete i pogledamo dijelove slobodno reći, da je ovo smanjena maketa Šturmovika, istog proizvođača, iz mjerila 1/48 u mjerilo 1/72, s nešto manjim (reduciranim) brojem dijelova.

Dijelovi makete raspoređeni su na četiri sive grane i jednoj prozirnoj (sprues). Trup makete aviona napravljen je iz tri dijela (lijevi, desni i doljnji centralni s hladnjakom i kutijama stajnog trapa). Dijelovi sadrže kvalitetne detalje, fino ugravirane panele, izbočene zakovice. Također kvalitetno detaljirani dijelovi su usisni kanal, radijator, hladnjak koji omogućuje precizan izgled tog segmenta zrakoplova. Ono što malo kvari ovu idilu kvalitete; je kontrolni dio zakrilca na kormilu vertikalnog stabilizatora; koji je izliven zajedno s vertikalnim stabilizatorom. Dijelovi pilotske kabine kvalitetno su detaljirani; kontrolna ploča, bočne stranice pilotske kabine, sanduk s municijim i UBT strojnica. Krila makete kvalitetno su panelizirana s dosta izbočenih detalja. Malo suzdržano, prosječno, izgledaju platneni dijelovi elerona kormila vertikalnog i horizontalnih stabilizatora. A kontrolni mehanizmi su, nažalost, izliveni s kormilima. Noge stajnog trapa i unutrašnjost stajnog trapa solidno detaljirani. Kotači su napravljeni iz dva dijela s dosta detalja. Stražnji kotač izliven je zajedno s nogom. Kada se malo bolje pogleda taj dio; proizvođač je mogao napraviti bez praviše uloženog truda; posebno nogu, a posebno kotač. Kao što je to kod Šturmovika u mjerilu 1/48. Prozirni dijelovi pilotske kabine vrlo lijepo su napravljeni i detaljirani. Nažalost proizvođač nije se potrudio da klizni dio pilotskog vjetrobranskog stakla bude poseban dio, kao što je to napravio na maketi u mjerilu 1/48. Naoružanje, bombe od 100 i 250 kg, rakete RS-132 kao i nosači raketa napravljeni su vrlo detaljno i kvalitetno.

U kutiji se nalaze naljepnice za tri aviona: 6th Gv OShAP, 566th ShAP 1944. Leningrad, i 16th VA april 1945. Berlin. Kvaliteno su otisnute, uz pomoć tekućina za naljepnice neće biti problema staviti ih na maketu (ako se odlučite za njih).

Dimenzijski maketa odgovara mjerilu 1/72 (dužina: 162 mm, širina: 203 mm).

Sastavnica makete je pregledna, standardna Tamiya-ina. U sastavnicu, na četri stranice formata A5 u crno-bijelom tisku nalazi se i kratka povijest ovog aviona, napisana na četiri strana jezika.

Kada sam ovu maketu prije pisanja recenzije, sredinom ove godine, pokazao kolegi maketaru koji dobro poznaje ruske zrakoplove i pitao ga što on vidi kao veći nedostatak ove makete; pregledavajući dijelove rekao je:

˝... problem je u tome, što trenutno nije moja, i što nemam vremena da je sastavim. ...˝

Kada otvorimo kutiju makete i pogledamo dijelove, slobodno možemo reći da je ovo do sada najbolja maketa aviona Il-2 Šturmovik u mjerilu 1/72.

 

Ocjena:

 

Za recenziju korištena literatura:

-Squadron/Signal Publication-Aircraft No. 155 (Hans-Heiri Stapfer, Joe Sewell and Don Greer) Ilyushin Il-2 Stormovik in Action

-Yefim Gordon Ilyushin Il-2/Il-10 (Famous Russian Aircraft)

Internetske stranice: http://en.wikipedia.org/wiki/Ilyushin_Il-2

http://forum.warthunder.com/index.php?/topic/19866-da-li-je-il-2-presna%C5%BEan/page-2

 

Miljenko Frčko