Zlinek

Avia S-99

(Messerschmitt Me-109 G-10)

1:72 Scale No. A 01

 

Tip zrakoplova:

G-10 je standardna inačica Messerschmitta Bf-109 sa kraja WWII. Osim u Luftwaffe, korištna je u zrakoplovstvima Hrvatske, Italije i Mađarske. Proizvodnja je, između svih ostalih mjesta, tijekom rata obavljana i na području Češkoslovačke. Proizvodne linije, nacrti, iskusni radnici, dijelovi i poluzavršeni zrakoplovi dočekali su i kraj rata, a hitna potreba novooformljenog češkoslovačkog zrakoplovstva za lovačkim zrakoplovom dovela je do logične posljedice: posljeratnog sklapanja 21 Messera 109 G-10. Po češkoslovačkom sistemu označavanja, taj tip je dobio oznaku S-99 (slovo «S» označava «stihaci letoun» - lovački zrakoplov). Napomena: ne treba miješati S-99 i S-199. Dok je Avia S-199 dosta prerađeni Messer sa motorom JUMO-211, ovdje se radi o potpuno čistom Messerschmittu Bf-109G-10.

 

Maketa:

Maketa se sastoji od 47 dijelova, od čeka 7 otpada na prozirne.

-Porijeklo i stil:

Kalupe za ovu maketu je projektirala ruska firma VES Voronjež. Najpoznatiji prepakiravatelj je Zlinek, koji osim ove verzije (Avia S-99) istu maketu pakira i kao Bf-109G-10, sa njemačkim dekalima. Osim ovih Zlinekovih (teško nabavljivih) pakiranja, navodno postoji i originalno VES-ovo pakiranje, a moguće je da i neke druge «fantomske» istočne firme pakiraju istu plastiku u svoje kutije.

Stil VES Voronježa je, barem za mene, vrlo prijatno iznenađenje. I kod Pe-2 i kod ove makete je vidljiva želja onoga tko je radio prototip makete (a radi se o ručnom radu, bez upotrebe kompjutora!) da pruži maksimum koji omogućuje klasičan kit (samo plastika). Obilježje tog stila su maksimalno poštivanje nacrta (što nije slučaj sa «velikim» proizvođačima), ugravirane linije panela, prisustvo svih zakovica (ugraviranih!) i očita želja da se daju svi detalji koji se inače prepuštaju proizvođačima aftermarket setova. VES Voronjež je već početkom devedesetih shvatio (za razliku od Hasegawe, Revella, Italerija..) da zrakoplovi imaju i unutrašnjost, i da uopće nije teško sa unutarnje strane trupa oblikovati rebra trupa, razne ručice, panele i žice... I, nevjerojatno, tom poslu detaljiranja su majstori iz srednje Rusije pristupili pošteno: nije to bilo «alibi» detaljiranje, nego stvarna želja da stvari imaju najrealnije oblike koje dopušta brizgana plastika. Nedostatak VES-ovih kalupa je materijal od kojih su napravljeni, pa odljevci sadrže više ili manje srhova, a pojedini detalji su manje oštri nego što bi to bilo slučaj kod npr. japanskih proizvođača. Nedostatak je i nekvaliteta prozirnih dijelova.

-Nedostaci:

Koje su vam karakteristike kita najvažnije?

Znam da bi bilo dobro da kit sadrži potpuno točno oblikovane dijelove, da su linije panela tamo gdje su i na pravom zrakoplovu, da su odljevci potpuno čisti (bez «srhova»), da su prozirni dijelovi tanki i kristalno čisti, da su naljepnice tanke, savršeno otisnute i potpuno točne, da je sastavnica pregledna, logična i informativna, da je kutija čvrsta..(itd, itd). No, kada bi vam netko rekao da ne možete imati savršen kit i da trebate izabrati «disadvantages preko kojih možete preći», što biste izabrali ?

Ja bih se (ako već moram birati) odrekao lijepe slike na kutiji, odrekao bih se čvrstoće kutije, odrekao bih se boja na sastavnici. Kada bi trebalo naći i nedostatke na samoj plastici, odrekao bih se i lakoće sastavljanja. Neka bude i srhova neka bude i kitanja i brušenja... K vragu! Samo mi dajte Messera koji ima točan oblik i panele na svojim mjestima !!!!!!!

Na kutiji Zlinekovog S-99 je grozna slika koja prikazuje karikature dva češkoslovačka policijska Messera. U kutiji je samo jedan A4 list instrukcija (papir «toaletne» kvalitete). Naljepnice su na razini talijanskog Supermodela iz 70-tih godina prošlog stoljeća: sadrže samo ono najosnovnije (nacionalne oznake i kodove).

U kutiji je jedan jedini (!) «sprue» od sive plastike, formata manjeg od A5. Tu je i mali sprue od prozirne plastike, čija «prozirnost» i debljina uglavnom pozivaju na nadomiještanje nečim drugim. Osim toga, i siva i «prozirna» plastika sadrže jednu od najvećih količina srhova koju sam u životu vidio. Prozirni su djelovi skoro potpuno povezani, iako bi teoretski trebali biti odvojeni...

-Vrline:

Kada se oporavite od prvotnog šoka i počnete sve pažljivije gledati, dolazi do naglog zaljubljivanja u kit. Na tom jednom jedinom malom sprueu, zamijetit ćete prvo da površina makete sadrži fino ugravirane linije panela i sve zakovice. Pažljivije zagledavanje otkrit će činjenicu da se radi o dobrom «koncentratu»: ruski majstori su uspjeli na mali prostor «ugurati» podjednaki broj dijelova za koliko su Revellovom Messeru 109G-10 trebala dva spruea iste veličine! Ovdje se čak se radi i o većem broju osnovnih dijelova koji se koriste za sam zrakoplov, budući da ovaj kit ne sadrži nikakve dopunske spremnike, bombe, podkrilne topove i sl.

 

Dimenzije i konture:

Maketa je dimenzijski i konturno točna. Posebno raduje činjenica da je prednji dio trupa tamo gdje i treba biti. To napominjem zato što je većina ostalih proizvođača napravila svoje Messere G i K sa «podignutim nosom» (spiner je kod njih cca 1 mm previsoko) što gotovo potpuno uništava prekrasan oblik Messera. Ovdje tog problema nema.

Detalji:

Ovo je, uz Pe-2 istog proizvođača i prepakiravača, najdetaljiraniji klasični kit (bez metala i resina) kojega sam ikada vidio. Nije da je ideja kod svih tih detalja dobro provedena u praksi, ali ako je i pola toga dobro – to je već više nego kod bilo kojeg konkurentnog Messera 109G u 1:72. Probat ću navesti sve bitne značajke:

- Spiner i krakovi propelera imaju ispravan oblik (znam da zvuči glupo to što to navodim, ali svi maketari koji su imali posla sa Messerima u 1:72 znaju zašto je to bitno naglasiti)

- Žljebovi za strojnice su za moj ukus malo preplitki. Sami vrhovi strojnica nisu izliveni zajedno sa žlijebom (što je dobro), a niti dani posebno (što je loše), pa ih treba napraviti u «kućnoj radinosti».

- Uvodnik zraka za kompresor se sastoji od dva dijela (nije «pun» kao kod Revella) i već sadrži prednji otvor i prazninu u unutrašnjosti (pa ne treba bušiti rupu).

- Hladnjak ulja sadrži, osim dvije polovice (koje su izlivene zajedno sa polovicama trupa, još 4 (!) dodatna dijela: unutarnju «rešetku», «plafon» unutrašnjeg prostora (tako da se kroz uvodnik ne može vidjeti unutrašnjost trupa, kao kod drugih maketa), odvojenu stražnju «lopatu», a ona središnja «iglica» na prednjoj strani je također dana kao zaseban dio.

- Cockpit sadrži realne reljefe na unutarnjim bočnim stranicama trupa i još 9 (!) dodatnih dijelova. U to nisu uračunati vjetrobran i poklopac cockpita, te štap antene! Nišan se sastoji od jednog neprozirnog i jednog prozirnog dijela, a prozirne su i intrument ploča i pancir ploča iza glave pilota. Vjetrobran i pokopac cockpita imaju pravilan oblik i nakon dugotrajnog poliranja ih je možda i moguće upotrijebiti, no najbolje ih je nadomjestiti nekim Falconovim ili Pavlinim nadomjestkom. Pod cockpita je realističan, a zasebno je dan i poklopac topa (ona kutija koja se nalazi između pedala). Pedale su relativno stilizirane, no i ostali proizvođači daju isto takve ili još gore. Sjedalo ne sadrži reljefno remenje,a izliveno je iz jednog komada. Šteta; iako sjedalo puno bolje izgleda nego Revellovo, bilo bi bolje izliti naslon zajedno sa zadnjom stijenkom, a posebno dati samo donju «kadicu». Ono što u cockpitu stvarno obara s nogu jest onaj dvostruki kotač s lijeve strane: ruskim majstorima nije bilo dovoljno što su jedan kotač napravili reljefno na lijevoj unutrašnjoj stijenki trupa (što je za većinu drugih proizvođača maksimum pristojnosti), nego su dali odvojeno i drugi kotač ! Na mom primjerku, istina, taj kotač nije preživio poštanski tretman, ali se još može iskoristiti i Zlineku (VES-u) svakako donosi dodatne bodove za zaključnu ocjenu. Palica je također prekrasna. Kada se sve u cockpitu zbroji i oduzme (prozirni dijelovi koji su zreli za nadomještanje nečim drugim, prosječne pedale, nadprosječno sjedalo i fenomenalni bočni reljefi, palica i kotač) – dolazimo do zaključka da je moglo i bolje, ali da je i ovako puno bolje nego kod svih drugih proizvođača.

- Kutije stajnog trapa su dobre; «plafon» šireg dijela je dobro reljefno detaljiran, a uži dio sadrži one 4 brazde. Ležište (rupica) same noge je na samom unutarnjem kraju užeg dijela kučišta (prema osi trupa), a trebala bi biti mrvicu odmaknuta prema kraju krila, budući da su na tim zadnjim verzijama Messera noge ipak koliko je to bilo moguće razmaknute, zbog poznatih problema sa slijetanjem.

- Noge stajnog trapa imaju realnu debljinu i raspored «cilindara», poklopci su i s unutrašnje i s vanjske strane realni, a kotači imaju ispravne dimenzije (i fino izbočenih 6 matica). Osim toga, i «noga» i poklopac stajnog trapa imaju izbočinu koja predstavlja onu kočničku «žicu» koju obično maketari moraju raditi u kućnoj radinosti. Ne znam koliko to na kraju može uspjeti, no ruskim majstorima i za taj trud treba dati bodove. Još jedan detalj stajnog trapa izaziva oduševljenje: «šarka» koja pri dnu stajnog trapa povezuje dva pomična djela noge nije izlivena zajedno sa nogom, nego je projektirana kao zaseban dio, što je omogućilo njeno trodimenzionalno oblikovanje.

- Podkrilni uvodnici zraka su dani kao posebni dijelovi, imaju i središnju «iglicu», a unutrašnja «rešetka» je također zaseban dio.

- Široke izbočine koje pokrivaju kutiju stajnog trapa s gornje strane krila (karakteristične za kasne verzije Messera) NISU dane kao zaseban dio, i to zaslužuje svaku pohvalu. Za razliku od Revella, koji je to dao odvojeno (što stvara velike probleme pri izradi makete, a krajnji rezultat je upitan), ovdje je to savršeno realno izliveno zajedno sa krilom.

- Pozicijska svjetla na krajevima krila ne treba raditi u scratchu: na krajevima krila su već izrezani mali «trokutići» u koje se lijepe izliveni prozirni dijelovi.

- Antene i ostali sitni detalji su na razini Revella ili bolji

- Repni kotač je «niski» (noga ima zadebljanje pri dnu). Međutim, onaj dio koji ulazi u trup je vrlo dugačak, pa zaključujem da je i predviđeno da se brušenjem zadebljanja može dobiti dugačka noga.

- Kormilo pravca je odvojeno i sadrži «nosić» koji ulazi u rupu na vertikalnom stabilizatoru. Znam da je to normalno, no želim to naglasiti zato što drugi proizvođači ili ne daju odvojeno kormilo, ili ga daju odvojeno, ali mu «nosić» ostavljaju na vertikalcu (Revell).

 

Naljepnice:

U maketi su dane naljepnice za dvije verzije - mađarski Bf-109G-10 (1945.g) i češkoslovački S-99 (1947. g)

Kvalitetno su otisnute i čini se da su prilično tanke. Međutim, sumnjam da će izbor zadovoljiti bilo koga osim ekstremnih Mađarofila ili Čehofila. Mađarske oznake sa kraja rata i sama shema bojanja su OK, no srebrni broj 12 bi svakako trebalo zamijeniti brojem neke druge boje (najvjerojatnije crvene). Za češku verziju ne postoji jednoznačno mišljenje u literaturi, a ovdje je dana shema bojanja koja se čini najvjerojatnijom. Pretpostavljam da u kutiji sa njemačkom verzijom (ista maketa-drugi naziv) dolazi i bogatiji set dekala.

Sastavnica:

Sastavnica sadrži vrlo kratak i neinformativan opis zrakoplova na češkom i engleskom jeziku. Boje su dane samo preko RLM kodova - nema nikakvog «prijevoda» na proizvođače maketarskih boja. To je možda poštenije nego davanje «odokativnih» ili krivih «prijevoda» kod većine drugih proizvođača, no svakako komplicira stvari početnicima ili maketarima koji nemaju iskustva sa tom RLM-problematikom. Slijed sklapanja dijelova je dan pregledno i postupno, a boje pojedinih sitnijih djelova nisu dane na tom pregledu, nego su navedene u tekstu ispod crteza koji prikazuju sheme bojanja.

 

Preporuka:

Ukoliko ste fan luksuznih kutija i sastavnica, potpuno čisto izlivenih dijelova i sklapanja maketa bez «klasičnog» maketarenja koje uključuje odstranjivanje srhova, kitanje i brušenje, možda nećete biti oduševljeni ovom maketom kao ja. Možete kupiti maketu nekog drugog proizvođača i složiti ju OOB. Rezultat (sa tom drugom maketom Bf-109G) će biti pristojna maketa, koja će imati vidljivo «maketarsku» panelizaciju, prazan ili pogrešan cockpit, prazne ili pogrešne kutije stajnog trapa, nekoliko potpuno pogrešno oblikovanih dijelova i, ono najvažnije – pogrešan oblik.

Ako te druge makete Messera 109 G u 1:72, želite ipak koliko-toliko približiti izgledu pravog zrakoplova, morat ćete posegnuti za aftermarket proizvodima, a niti malo piljenja i brušenja vam se neće učiniti bespotrebnim. Npr. na Revellovom Bf-109G-10 ćete morati kupiti najmanje čitav cockpit (metal ili resin), srediti kutije i poklopce stajnog trapa, ispiliti rupe za pozicijska svjetla (i napraviti ih), napraviti novo kormilo pravca (sa «nosom»), od negdje nabaviti novi propeler, izbočine s gornje strane krila dobro zakitati i izbrusiti, a poklopac cockpita napraviti navlačenjem ili kupiti novi (budući da je postojeći preuzak). Uz sve te aktivnosti i troškove, na kraju ćete dobiti Messera sa «podignutim nosom».

Kupite li pak ovu (Zlinekovu) maketu ili istu maketu u nekom drugom pakiranju, možete ju složiti bez korištenja afermerket dijelova. Neće to baš biti «shake and bake», ali će rezultat, osim upitnog poklopca cockpita, biti maketa koja predstavlja 72 puta smanjenog Messera 109G-10. A ako birate da li aftermarket setove primijeniti na Zlineka ili na neku drugu maketu, predlažem da izaberete ovu maketu.

Naime...

....ova maketa je točna!

 

Ocjena:

- kako god okrenuli, uvijek barem jedna više nego kod drugih proizvođača Messerschmitta 109 verzija kasnijih od E (u 1:72)

 

Damir Stanzer